- Zagađenje vode: Herbicidi i pesticidi mogu kontaminirati površinske i podzemne vode, predstavljajući rizik za vodene organizme i zdravlje ljudi. Ove kemikalije mogu se prenositi otjecanjem s polja ili se mogu ispirati kroz tlo i u podzemne vode.
- Zagađenje tla: Herbicidi i pesticidi mogu dugo ostati u tlu, nakupljati se i potencijalno utjecati na zdravlje i plodnost tla. Neki se herbicidi također mogu vezati za čestice tla i postati nepokretni, što otežava njihovo uklanjanje.
- Trovanje divljih životinja: Herbicidi i pesticidi mogu otrovati divlje životinje, uključujući ptice, ribe i sisavce. Ptice i druge životinje mogu se otrovati jedući kontaminiranu hranu, vodu ili tlo ili dolazeći u izravan kontakt s tim kemikalijama.
- Uništavanje staništa: Herbicidi i pesticidi mogu oštetiti ili uništiti staništa divljih životinja. Na primjer, herbicidi mogu ubiti biljke koje pružaju hranu i sklonište životinjama, dok pesticidi mogu ubiti kukce i druge beskralješnjake koji su važan izvor hrane za ptice i druge životinje.
- Otpor: S vremenom štetnici i korovi mogu razviti otpornost na herbicide i pesticide, smanjujući učinkovitost tih kemikalija. To može dovesti do upotrebe više otrovnih kemikalija ili povećanih količina primjene, što može dodatno naštetiti okolišu.
Kako bi se utjecaji herbicida i pesticida na okoliš sveli na najmanju moguću mjeru, važno je koristiti te kemikalije samo kada je to neophodno i slijediti preporučene količine i smjernice. Strategije integriranog upravljanja štetočinama (IPM) koje kombiniraju više metoda kontrole štetočina, uključujući biološku kontrolu, kulturološke prakse i ciljanu upotrebu pesticida, mogu pomoći u smanjenju oslanjanja na herbicide i pesticide i zaštititi okoliš.