Efekt staklenika je prirodni proces koji zagrijava Zemljinu površinu. Staklenički plinovi, poput ugljičnog dioksida, metana i vodene pare, zadržavaju sunčevu toplinu u Zemljinoj atmosferi. Ova toplina pomaže u održavanju Zemljine temperature dovoljno toplom da postoji život.
Zemljin albedo je mjera koliko sunčeve svjetlosti Zemlja odbija natrag u svemir. Zemljin albedo određen je bojom i sastavom Zemljine površine. Svjetlije površine, poput leda i oblaka, reflektiraju više sunčeve svjetlosti od tamnijih površina, poput kopna i vode. Zemljin albedo pomaže regulirati količinu topline koju Zemlja apsorbira od sunca.
Zemljina rotacija također pomaže u regulaciji Zemljine temperature. Zemljina rotacija stvara Coriolisov učinak, koji skreće vjetrove i oceanske struje. Coriolisov učinak pomaže u raspodjeli topline diljem svijeta, sprječavajući da bilo koje područje postane prevruće ili prehladno.
Ovi čimbenici rade zajedno kako bi održali temperaturu Zemlje unutar relativno uskog raspona. Temperatura Zemlje bila je relativno stabilna posljednjih 10.000 godina, a očekuje se da će ostati relativno stabilna sljedećih 10.000 godina.
Međutim, ljudska aktivnost uzrokuje porast temperature Zemlje. Izgaranjem fosilnih goriva oslobađaju se staklenički plinovi u atmosferu, koji zadržavaju toplinu i zagrijavaju planet. Ovaj proces je poznat kao globalno zagrijavanje.
Globalno zatopljenje uzrokuje brojne probleme, uključujući ekstremnije vremenske prilike, podizanje razine mora i gubitak bioraznolikosti. Važno je poduzeti mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova i ublažiti učinke globalnog zatopljenja.