hranjenje:
* Pasivni grabežljivci: Meduze nisu aktivni lovci. Oni se oslanjaju na svoje pipke, prekrivene ubodnim stanicama zvanim nematociste, kako bi uhvatili plijen.
* nematociste: Ove stanice sadrže namotanu komu ispunjenu otrovom. Kad se pokrene dodirom ili kemijskim znakovima, nit puca, ubrizgavajući toksine u plijen.
* Paraliza: Venom paralizira plijen, obično malu ribu, plankton ili rakove.
* Pokret pipka: Pipci zatim donose plijen prema usta meduza, koji se nalazi u središtu tijela u obliku zvona.
Digestion:
* Gastrovaskularna šupljina: Meduze nemaju pravi želudac. Umjesto toga, imaju središnju šupljinu koja se zove gastrovaskularna šupljina. Ova šupljina djeluje i kao želudac i crijeva.
* Digestivni enzimi: Gastrovaskularna šupljina sadrži probavne enzime koji razgrađuju tkiva plijena na manje molekule.
* cirkulacija: Digestirani hranjivi sastojci raspoređuju se u cijelom tijelu meduza protokom vode unutar gastrovaskularne šupljine.
* Uklanjanje otpada: Nepropušteni otpad protjera se kroz usta.
Zanimljive činjenice:
* Meduze nemaju mozak ili središnji živčani sustav, ali imaju jednostavnu živnu mrežu koja im omogućuje da osjete svoju okolinu i reagiraju na podražaje.
* Neke vrste meduza mogu obnoviti izgubljene dijelove tijela, uključujući pipke.
* Meduze imaju vrlo visok sadržaj vode, što ih čini izuzetno krhkim.
Sveukupno, meduze su jednostavna stvorenja s iznenađujuće učinkovitim sustavom hranjenja i probave. Njihovo oslanjanje na ubodne stanice i gastrovaskularne šupljine omogućava im da dobiju hranjive tvari i prežive u različitim morskim okruženjima.