1. Sifoniranje: Školjke koriste svoje sifone kako bi uvukle vodu iz okoline. Voda ulazi u dovodni sifon, koji se nalazi blizu prednjeg dijela tijela školjke.
2. Filtriranje: Dok voda prolazi kroz ulazni sifon, škrge školjke je filtriraju. Škrge su prekrivene sićušnim resicama koje hvataju čestice hrane, poput planktona, algi i drugih organskih tvari.
3. Gutanje: Filtrirana voda, zajedno sa zarobljenim česticama hrane, usmjerava se prema ustima školjke. Usta se nalaze na trbušnoj strani školjke, blizu baze sifona.
4. Jednjak: Iz usta čestice hrane ulaze u jednjak. Jednjak je kratka, mišićava cijev koja vodi od usta do želuca.
5. Želudac: Želudac je organ nalik vrećici u kojem se odvija početna probava hrane. Želudac sadrži probavne enzime koji razgrađuju čestice hrane u manje molekule.
6. Crijeva: Iz želuca se djelomično probavljena hrana kreće u crijevo. Crijeva su dugačka, zavojita cijev koja ide od želuca do anusa. Crijeva su obložena mikrovilima, sitnim izbočinama poput prstiju koje povećavaju površinu za apsorpciju hranjivih tvari.
7. Probavni divertikuli: Školjke također imaju specijalizirane strukture koje se nazivaju probavni divertikuli koji se granaju iz crijeva. Probavni divertikuli sadrže probavne enzime koji pomažu u razgradnji specifičnih hranjivih tvari, poput ugljikohidrata i bjelančevina.
8. Upijanje: Dok se hrana kreće kroz crijeva, hranjive tvari se apsorbiraju u krvotok školjke kroz stijenke crijeva i probavne divertikule.
9. Egestija: Neprobavljeni ostaci hrane, zajedno s otpadnim tvarima, izbacuju se iz tijela školjke kroz anus. Anus se nalazi u blizini izlaznog sifona, koji je otvor kroz koji se voda izbacuje iz tijela školjke.
Ovaj proces kretanja hrane i probave omogućuje školjkama da izvuku bitne hranjive tvari iz svoje prehrane i pretvore ih u energiju za rast, reprodukciju i druge tjelesne funkcije.