Zašto se fiziološka otopina za ispiranje nikada ne smije koristiti intravenski?

Normalna fiziološka otopina (0,9%) ne smije se koristiti za intravenoznu (IV) primjenu jer nije izotonična za unutarnje okruženje krvne plazme i može uzrokovati preopterećenje tekućinom i poremećaje elektrolita.

1. Hipotonična otopina: Normalna fiziološka otopina ima koncentraciju od 0,9% NaCl, što je čini blago hipotoničnom otopinom u usporedbi s krvnom plazmom, koja ima normalnu koncentraciju fiziološke otopine od približno 0,9%. Kada se daje intravenozno, hipotonična fiziološka otopina može uzrokovati priljev vode u crvena krvna zrnca, što dovodi do stanja koje se naziva hemoliza. Do hemolize dolazi kada crvene krvne stanice puknu zbog razlike osmotskog tlaka između stanica i okolne tekućine.

2. Neravnoteža elektrolita :Normalna fiziološka otopina sadrži samo ione natrija i klorida, a nedostaju joj drugi bitni elektroliti poput kalija, magnezija i kalcija. Ovi elektroliti igraju ključnu ulogu u raznim fiziološkim procesima, a njihov nedostatak može poremetiti stanične funkcije. Na primjer, niske razine kalija mogu utjecati na rad živaca i mišića, dok niske razine kalcija mogu oslabiti kontraktilnost srca.

3. Preopterećenje tekućinom :Budući da je fiziološka otopina hipotonična otopina, može dovesti do preopterećenja tekućinom ako se daje intravenozno. Hipotonična priroda otopine uzrokuje premještanje vode iz izvanstaničnog prostora u unutarstanični prostor, povećavajući ukupni volumen tekućine u tijelu. To može rezultirati edemom, plućnim edemom i drugim komplikacijama povezanim s preopterećenjem tekućinom.

4. Acidobazna neravnoteža :Normalna fiziološka otopina ima pH oko 5,5, što je blago kiselo. Ponavljana ili pretjerana uporaba fiziološke otopine za intravenske svrhe može uzrokovati metaboličku acidozu zbog nakupljanja kloridnih iona. To može poremetiti acidobaznu ravnotežu i utjecati na razne fiziološke procese.

Stoga je ključno koristiti izotonične otopine kao što je 0,9% NaCl s dekstrozom (D5W) ili uravnotežene otopine elektrolita (kao što je Ringerov laktat) za intravenske infuzije kako bi se izbjegli rizici povezani s korištenjem fiziološke otopine.