* Traženje skloništa: Životinje mogu potražiti utočište u burama, špiljama, gnijezda ili drugim zaklonjenim područjima kako bi se zaštitile od hladnoće.
* Smanjenje aktivnosti: Životinje mogu smanjiti ukupnu razinu aktivnosti kako bi uštedjeli energiju i tjelesnu toplinu.
* Hibernacija: Neke životinje, poput medvjeda, mljevenih vjeverica i šišmiša, ulaze u stanje dubokog sna ili torpora nazvane hibernaciju tijekom najhladnijih mjeseci. Tijekom hibernacije njihova tjelesna temperatura značajno opada, metabolizam im se usporava i oni se oslanjaju na čuvane rezerve masti za energiju.
* Migracija: Neke životinje, poput ptica i određenih vrsta riba, tijekom zimskih mjeseci migriraju u toplije klime kako bi izbjegle hladnoće.
2. Fiziološke prilagodbe:
* Povećani rast krzna ili kose: Životinje mogu rasti deblji krzneni ili kaputi za kosu tijekom zime kako bi osigurali izolaciju i zadržali tjelesnu toplinu.
* Povećano skladištenje masti: Životinje mogu u jesen povećati rezerve masti kako bi osigurale dionice izolacije i energije za zimu.
* Promjene u protoku krvi: Neke životinje, poput arktičkih lisica, imaju adaptacije koje im omogućuju preusmjeravanje protoka krvi u svoje ekstremitete kako bi se spriječile smrzavanje.
* Termogeneza izazvana hladnoćom: Neke životinje mogu generirati toplinu kroz termogenezu koja se ne udara, što uključuje nehotične kontrakcije mišića koje stvaraju toplinu.
3. Biokemijske adaptacije:
* Promjene u aktivnosti enzima: Neke životinje imaju enzime koji optimalno funkcioniraju na nižim temperaturama, omogućujući im da održavaju metaboličku aktivnost u hladnoći.
* Proizvodnja antifriznih proteina: Neke životinje, poput određenih riba i insekata, proizvode proteine protiv entifriza koji sprječavaju formiranje kristala leda u tjelesnoj tekućini, što im pomaže da prežive u temperaturama smrzavanja.
Ove adaptacije pomažu životinjama da prežive i napreduju u okruženju s hladnim temperaturama.