Distribucija stoke razlikuje se po regijama i zemljama, ovisno o čimbenicima poput klime, vegetacije i kulturnih preferencija. Neke regije poznate po značajnoj stočarskoj proizvodnji uključuju:
1. Sjeverna Amerika: Regija Great Plains u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi istaknuto je područje za uzgoj stoke, posebice goveda i svinja. Prostrani travnjaci pružaju dovoljno pašnjaka za ove životinje, a regija je također poznata po proizvodnji kukuruza, koji služi kao glavni izvor hrane.
2. Južna Amerika: Zemlje poput Argentine, Brazila i Urugvaja poznate su po svojoj ekstenzivnoj stočarskoj industriji. Ove nacije imaju velike površine pašnjaka i povoljnu klimu za uzgoj goveda i ovaca. Južna Amerika je značajan izvoznik govedine i ostalih mesnih proizvoda.
3. Europa: Mnoge europske zemlje imaju dugu povijest uzgoja stoke. Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Njemačka i Španjolska značajni su proizvođači stoke, uključujući goveda, svinje i perad. Uzgoj stoke često je integriran s proizvodnjom usjeva u tim zemljama.
4. Australija i Novi Zeland: Ove su zemlje poznate po velikoj stočarskoj industriji, prvenstveno usmjerenoj na ovce i goveda. Prostrane pašnjake i povoljni klimatski uvjeti čine ih pogodnima za ekstenzivne sustave ispaše. Australija i Novi Zeland glavni su izvoznici mesa, vune i mliječnih proizvoda.
5. Indija: Indija ima jednu od najvećih populacija stoke na svijetu, zahvaljujući svojim kulturnim i vjerskim običajima koji pridaju važnost dobrobiti životinja. Stočarstvo, posebno goveda, ima značajan društveni i ekonomski značaj u zemlji. Indija je također veliki proizvođač mlijeka i mliječnih proizvoda.
Uzgoj stoke ima presudnu ulogu u globalnoj proizvodnji hrane i gospodarstvima mnogih regija. Međutim, također se suočava s izazovima povezanima s održivošću okoliša, dobrobiti životinja i promjenom prehrambenih preferencija. Usklađivanje potražnje za stočarskim proizvodima s odgovornom i održivom praksom ključno je pitanje u modernoj poljoprivredi.