Najčešće prihvaćeno gledište sugerira da su deve u Sjevernu Afriku donijeli arapski trgovci oko 7. stoljeća. Širenje islama i uspon arapskih kalifata olakšali su kretanje ljudi, robe i ideja preko Sahare, a deve su imale presudnu ulogu u tom procesu.
Prije uvođenja deva, transsaharska trgovina odvijala se uglavnom preko karavana magaraca, konja i volova. Međutim, deve su nudile nekoliko prednosti u odnosu na te životinje, posebice njihovu sposobnost da izdrže surove pustinjske uvjete. Deve su dobro prilagođene pustinjskim okruženjima, sposobne su preživjeti duga razdoblja bez vode i nositi teške terete.
Korištenje deva transformiralo je transsaharske trgovačke rute, omogućivši trgovcima učinkovitiji i uspješniji prijevoz većih količina robe. To je imalo značajan utjecaj na gospodarstva i sjeverne Afrike i podsaharske Afrike. Trgovački putevi omogućili su razmjenu raznih roba, uključujući sol, zlato, robove, slonovaču i drugu luksuznu robu.
Štoviše, uvođenje deva također je olakšalo kulturnu razmjenu i širenje ideja i tehnologija između različitih regija Afrike i šire. Transsaharski trgovački putovi postali su kanali za prijenos znanja, arhitektonskih stilova i vjerskih običaja, pridonoseći kulturnoj raznolikosti i bogatstvu afričkog kontinenta.
Stoga, iako točno vrijeme i porijeklo uvođenja deva u Afriku može varirati, 7. stoljeće n. e. općenito se smatra razdobljem kada su deve postale naširoko prihvaćene za trgovinu i prijevoz preko transsaharskih trgovačkih ruta, revolucionirajući ekonomski i kulturni krajolik regija.