1. Smanjenje prinosa usjeva:poljoprivredni štetočine izravno oštećuju usjeve konzumiranjem lišća, stabljika, cvijeća, voća ili korijena, što dovodi do smanjenog rasta biljaka i prinosa. Ovaj gubitak u proizvodnji usjeva može imati značajan utjecaj na prihode i život poljoprivrednika.
2. Propadanje kvalitete:štetočine ne samo da smanjuju prinose usjeva, već utječu i na kvalitetu proizvoda. Insekti, gljivice, bakterije i virusi mogu uzrokovati mrlje, promjenu boje i trule usjeva, čineći ih neprikladnim za prodaju ili konzumaciju. To može dodatno smanjiti ekonomsku vrijednost žetve.
3. Prijenos bolesti:Neki poljoprivredni štetočini djeluju kao vektori za prenošenje bolesti na usjeve, pa čak i na ljude i stoku. Na primjer, lisne uši mogu širiti virusne bolesti među biljkama, dok određeni insekti i glodavci mogu prenijeti bolesti poput malarije, denge i hantavirusa.
4. Ekološki utjecaj:Poljoprivredni štetočini mogu imati kaskadne učinke na ekosustave izvan poljoprivrednih polja. Prekomjerna upotreba pesticida i insekticida za kontrolu štetočina može naštetiti korisnim vrstama poput oprašivača i prirodnih grabežljivaca, ometajući ekološku ravnotežu.
5. Ekonomski gubici:Kombinirani utjecaj gubitaka usjeva, smanjena kvaliteta i dodatni troškovi za mjere kontrole štetočina mogu rezultirati značajnim ekonomskim gubicima za poljoprivrednike. U nekim slučajevima na cijele poljoprivredne zajednice mogu biti ozbiljno pogođeni, što dovodi do financijskih nevolja i siromaštva.
6. Nesigurnost hrane:U regijama uvelike ovisi o poljoprivredi za proizvodnju hrane, oštećenja usjeva uzrokovana štetočinama može rezultirati nestašicom hrane, pa čak i gladi. Infestacije štetočina mogu pogoršati nesigurnost hrane, posebno u zemljama u razvoju u kojima se poljoprivrednici malih vlasnika oslanjaju na žetvu kako bi zadovoljili svoje osnovne potrebe za hranom.
7. Utjecaj na okoliš:Prekomjerna upotreba pesticida i insekticida za kontrolu štetočina može imati štetne učinke na okoliš, uključujući onečišćenje tla, zagađenje vode i razvoj otpornosti u populaciji štetočina. Ovi čimbenici mogu dodatno zakomplicirati napore za upravljanje štetočinama.
8. Trgovinske prepreke:Zemlje sa strogim propisima o uvozu mogu odbiti poljoprivredne proizvode iz regija za koje se zna da utječu određeni štetočine. To može stvoriti izazove u međunarodnoj trgovini i ograničiti tržišne mogućnosti poljoprivrednika.
9. Zdravstveni rizici:Određeni poljoprivredni štetočine također mogu predstavljati zdravstvene rizike za ljude i stoku stvaranjem toksina ili onečišćenja koji mogu uzrokovati alergijske reakcije, trovanje hranom ili druga zdravstvena pitanja.
10. Otpornost na pesticide:Preplaćenost određenih pesticida može dovesti do razvoja otpornosti među populacijom štetočina, što kemikalije čini manje učinkovitim. To može zahtijevati upotrebu alternativnih metoda kontrole štetočina, povećavajući troškove proizvodnje poljoprivrednika.
Upravljanje štetočinama ključno je za ublažavanje učinaka poljoprivrednih štetočina. Integrirane prakse upravljanja štetočinama (IPM) koje kombiniraju biološke, kulturne i kemijske metode kontrole mogu pomoći u smanjenju populacije štetočina, a istovremeno minimizirajući štetu u okolišu i očuvanje poljoprivredne produktivnosti.