osmoza:
* Saltwater Fish je hipertonične: Njihove stanice imaju veću koncentraciju otopljenih tvari (soli) u usporedbi s okolnom morskom vodom. To znači da voda ima tendenciju da se kreće iz stanica ribe kako bi uravnotežila gradijent koncentracije.
* Slatka voda je hipotonična: Slatka voda ima znatno manju koncentraciju rastvora od stanice ribe. To znači da će voda projuriti u stanice riba kako bi pokušala i razrijedila unutarnju koncentraciju.
Posljedice:
* Oteklina stanica: Priliv vode u stanice ribe uzrokuje da nabubri, što potencijalno dovodi do lize stanica (pucanje).
* Neravnoteža elektrolita: Kretanje vode također narušava ravnotežu elektrolita (soli) unutar tijela ribe.
* Oštećenja organa: Neravnoteža oteklina i elektrolita može oštetiti organe, što dovodi do različitih zdravstvenih problema.
* Smrt: Ako se riba ne vrati u slanu vodu ili im je odgovarajući tretman, na kraju će umrijeti od osmotskog šoka.
Adaptacije:
* Saltwater Fish prilagođen je njihovom okruženju: Razvili su specijalizirane mehanizme za održavanje unutarnje ravnoteže soli i spriječiti pretjerani gubitak vode. To uključuje:
* Gills: Ribe od slane vode koriste svoje škrge da aktivno ispumpa višak soli i apsorbira vodu.
* Bubrezi: Njihovi bubrezi prilagođeni su za proizvodnju koncentriranog urina, minimizirajući gubitak vode.
* pijenje: Piju slanu vodu kako bi napunili opskrbu vodom.
Ukratko: Stavljanje ribe sa slanom vodom u slatku vodu drastična je promjena koja može dovesti do značajnih staničnih oštećenja, pa čak i smrti. Ključno je zapamtiti da su ribe slane vode visoko prilagođene svom slanom okruženju, a svaka promjena saliniteta može imati teške posljedice.