Ključne točke koje treba razmotriti:
Porast industrijalizacije: Brzo širenje industrija dovelo je do povećane potrošnje resursa, zagađenja i degradacije okoliša. Uvođenje parne snage, tvornica na ugalj i urbane migracije rezultiralo je zagađenjem zraka, zagađenjem vode, krčenjem šuma i degradacijom tla.
Eksploatacija prirodnih resursa: Eksponencijalni rast ljudske populacije i naknadna potražnja za hranom, resursima i energijom pridonijeli su iscrpljivanju prirodnih resursa. Prekomjerna eksploatacija šuma, ribarstva i drugih ekosustava rezultirala je uništavanjem staništa, gubitkom vrsta i poremećajem ekološke ravnoteže.
Poljoprivredna praksa: Intenziviranje poljoprivrede također je pridonijelo ekološkim problemima. Upotreba sintetičkih gnojiva, pesticida i sustava za navodnjavanje imala je nenamjerne posljedice na kvalitetu tla, vodene resurse i biološku raznolikost. Neodržive poljoprivredne prakse dovele su do razgradnje tla, iscrpljivanja hranjivih tvari i onečišćenja vodenih tijela.
Kolonijalizam i imperijalizam: Kolonijalno širenje europskih sila u 19. i 20. stoljeću dodatno je pogoršalo ekološke probleme. Kolonizirane zemlje bile su podvrgnute vađenju resursa, krčenju šuma i poremećaju tradicionalnih praksi korištenja zemljišta. Ti su utjecaji imali dugoročne učinke na okoliš i dobrobit autohtonih zajednica.
Ukratko, ekološki problemi započeli su industrijskom revolucijom i pojačali se zbog čimbenika kao što su industrijalizacija, iskorištavanje resursa, neodrživa poljoprivreda, kolonijalizam i rast stanovništva. Prepoznavanje ovih povijesnih korijena ključno je za rješavanje trenutnih izazova okoliša i promicanje prakse održivog razvoja.