1. Ograničeni resursi: Otoci često imaju jedinstvene ekosustave s različitim vrstama, a njihov okoliš obično karakteriziraju ograničeni resursi. Invazivne vrste, koje često imaju visoku prilagodljivost i stopu razmnožavanja, mogu nadmašiti domaće vrste za ove ograničene resurse, kao što su hrana, voda i stanište.
2. Nedostatak prirodnih predatora: Mnoge otočne vrste razvile su se bez prirodnih predatora ili bolesti koje kontroliraju njihovu populaciju. Kada se uvedu invazivne vrste, one možda neće imati prirodne predatore ili konkurente na otocima, što će omogućiti eksponencijalni rast njihove populacije i narušavanje ekološke ravnoteže.
3. Male populacije: Otočne vrste često postoje u relativno malim, izoliranim populacijama. To ih može učiniti posebno osjetljivima na utjecaje invazivnih vrsta. Čak i mali broj invazivnih jedinki može imati neproporcionalno velik učinak na malobrojnu domorodačku populaciju.
4. Promjena staništa: Invazivne vrste mogu modificirati i degradirati otočna staništa, mijenjajući strukturu i sastav ekosustava. To može imati štetne učinke na domaće vrste koje se oslanjaju na specifične uvjete staništa za svoj opstanak i reprodukciju.
5. Širenje bolesti: Neke invazivne vrste mogu prenositi bolesti ili parazite koji su štetni za domaće divlje životinje. Ove se bolesti mogu brzo proširiti kroz otočnu populaciju, uzrokujući značajan pad, pa čak i lokalno izumiranje autohtonih vrsta.
6. Hibridizacija: Invazivne vrste ponekad se mogu hibridizirati s domaćim vrstama, što dovodi do genetske kontaminacije i gubitka jedinstvenih genetskih linija i prilagodbi. Hibridizacija može narušiti različite karakteristike autohtonih vrsta i ugroziti njihove ekološke uloge.
7. Natjecanje i predatorstvo: Invazivne vrste često se izravno natječu s domaćim vrstama za hranu i resurse, a također mogu loviti domaće vrste. To može poremetiti prirodne prehrambene lance i ekološke interakcije, uzrokujući neravnoteže i smanjujući biološku raznolikost.
8. Ograničena disperzija: Mnoge otočne vrste imaju ograničenu sposobnost širenja, zbog čega im je teško udaljiti se od područja gdje su se udomaćile invazivne vrste. To može ograničiti njihove mogućnosti pronalaženja prikladnih staništa i izbjegavanja konkurencije ili grabežljivaca.
Kombinacija ovih čimbenika čini divlje životinje otoka vrlo osjetljivima na prijetnje koje predstavljaju invazivne vrste, što često dovodi do ozbiljnih ekoloških utjecaja i gubitka bioraznolikosti.