* ispaša: Konji u pustinji pasit će se na bilo kojoj dostupnoj vegetaciji, poput rijetkih trava, pustinjskih grmlja, pa čak i trnovitih biljaka.
* Dodatak: Budući da je pustinjska vegetacija često ograničena, konjima je potrebna dodatna hrana:
* sijeno: Visokokvalitetno sijeno (poput lucerne) je glavna u njihovoj prehrani, pružajući osnovne hranjive tvari.
* zrna: Zob, ječam i druga žitarica dodaju se kako bi se osigurala energija, posebno za radne konje.
* Minerali i vitamini: Pustinjski uvjeti mogu iscrpiti hranjive tvari u tlu, pa su dodaci ključni za sprečavanje nedostatka.
* voda: Pristup čistoj, slavoj vodi ključan je za opstanak. Konji mogu piti iz prirodnih izvora (oaze, bušotine) ili ih dobiti od svojih vlasnika.
* Prilagodljivost: Arapski konji poznati su po svojoj sposobnosti da se prilagode teškim uvjetima. Imaju prirodnu tendenciju uštede vode i energije, što im pomaže da prežive na ograničenim resursima.
Važna napomena: Specifična prehrana pustinjskog konja ovisi o čimbenicima poput njegove dobi, pasmine, radnog opterećenja i dostupnosti lokalnih resursa.