1. Fagotrofija (zahvaćanje hrane):
* fagocitoza: Ovo je najčešća metoda. Zoflagelati koriste svoj flagel da bi stvorili struje koje privlače čestice hrane prema njima. Zatim zahvatiju čestice hrane pomoću svoje stanične membrane, tvoreći vakuolu hrane unutar svoje citoplazme.
* citofagija: Neki zoflagelati mogu progutati veći plijen, poput bakterija ili drugih protista, procesom zvanim citofagijom.
2. Osmothrophy (apsorpcija otopljenih hranjivih sastojaka):
* Neki zoflagelati mogu apsorbirati otopljene hranjive tvari izravno iz svog okoliša. To je posebno uobičajeno u zooflagelata koji žive u okruženjima bogatim hranjivim tvarima, poput crijeva životinja.
3. Mixotrophy (kombiniranje različitih metoda hranjenja):
* Mnogi zoflagelati su miksotrofični, što znači da mogu koristiti i fagotrofiju i osmotrofiju za dobivanje hranjivih sastojaka. Na primjer, neki zoflagelati mogu progutati plijen, ali također imaju kloroplaste koji im omogućuju izvođenje fotosinteze.
4. Simbioza:
* Neki zoflagelati imaju simbiotske odnose s drugim organizmima. Na primjer, Zooflagellate trichonynypha Živi u crijevima termita i pomaže im da probave drva razbijajući celulozu.
Specifični primjeri:
* Trypanosoma: Ovaj zooflagelat je parazit i hrani krvlju svog domaćina.
* Giardia: Ovaj zooflagelat je također parazit i živi u crijevima životinja. Upija hranjive tvari iz crijeva domaćina.
* euglena: Ovaj zoflagelat je miksotrofičan i može zahvaliti plijen i izvoditi fotosintezu.
Sve u svemu, zooflagelati imaju različite strategije hranjenja, omogućujući im da napreduju u širokom rasponu okruženja.