Rani razvoj hinduizma može se podijeliti u dva glavna razdoblja:vedsko razdoblje (1500-500 prije Krista) i post-vedsko razdoblje (500. godine prije Krista). Tijekom vedskog razdoblja, sastavljene su himne Rig Vede, najstarije od četiri Vede, a osnovani su temelji hinduističke filozofije i rituala. U post-vedskom razdoblju došlo je do razvoja novih vjerskih tekstova, poput Upanishada i Puranasa, te pojave novih vjerskih praksi, poput joge i meditacije.
Hinduizam je složena religija s raznolikim nizom uvjerenja i praksi. Nema središnjeg vjerskog autoriteta, a hindusi mogu na svoj način tumačiti i prakticirati svoju religiju. Neki hindusi vjeruju u jednog Boga, dok drugi vjeruju u više bogova i božice. Neki hindusi vjeruju u reinkarnaciju, dok drugi vjeruju u nebo i pakao. Tu je i širok izbor hinduističkih filozofskih škola, svaka sa svojim jedinstvenim učenjima i praksama.
Unatoč svojoj raznolikosti, hinduizam dijeli neka uobičajena uvjerenja i prakse. Na primjer, većina hindusa vjeruje u važnost dharme (pravednosti), karme (zakon uzroka i posljedica) i moksha (oslobađanje iz ciklusa rođenja i smrti). Hindusi također obično obožavaju razne bogove i božice, uključujući Vishnu, Shiva i Devi (Božicu).
Hinduizam je treća najveća religija na svijetu, s preko milijarde sljedbenika. Glavna je religija Indije, Nepala i Mauricijusa, a prakticira se i u mnogim drugim zemljama širom svijeta. Hinduizam je imao dubok utjecaj na indijsku kulturu, umjetnost i književnost, a i danas igra važnu ulogu u životu mnogih hindusa.