1. Usporedna morfologija:
- Komparativna anatomija :Usporedba anatomskih značajki, uključujući strukturu i organizaciju planova tijela, organske sustave, tkiva i stanične komponente, može pružiti uvid u evolucijske odnose.
2. Paleontologija:
- Fosilni zapisi :Fosilni dokazi, uključujući sačuvane ostatke i otiske drevnih organizama, nude vrijedne informacije o evolucijskoj povijesti i odnosima izumrlih i postojećih vrsta.
3. Molekularna biologija i genetika:
- DNK sekvenciranje :DNK sekvence, posebno visoko očuvani geni, pružaju bogat izvor molekularnih podataka za filogenetsku analizu. Usporedba sekvenci DNK omogućuje istraživačima da identificiraju genetske sličnosti i razlike, ukazujući na evolucijsku povezanost.
- Proteinski nizovi :Sličnosti i razlike u sekvencama proteina, posebno onih uključenih u osnovne funkcije, također se mogu koristiti za zaključivanje evolucijskih odnosa.
- Molekularni satovi :Određene regije DNA ili proteina nakupljaju mutacije relativno dosljednom brzinom tijekom vremena. Analizom tih molekularnih satova mogu se procijeniti vremena evolucijske divergencije.
4. Razvojna biologija:
- Komparativna embriologija :Proučavanje embrionalnog razvoja različitih životinjskih vrsta može pružiti dokaze o zajedničkom podrijetlu i evolucijskim odnosima na temelju sličnosti u obrascima i strukturama razvoja.
5. Ponašanje i ekološke osobine:
- Osobine ponašanja :Zajednički obrasci ponašanja, kao što su rituali udvaranja, komunikacijski signali i društvene strukture, mogu ukazivati na evolucijsku povezanost.
- Ekološke prilagodbe :Sličnosti u ekološkim prilagodbama određenim staništima ili okolišima mogu upućivati na zajedničko podrijetlo.
6. Biogeografski podaci:
- Obrasci distribucije :Zemljopisna distribucija životinjskih vrsta može pružiti naznake o njihovoj evolucijskoj povijesti i potencijalnim putovima širenja.
7. Citogenetika:
- Kromosomski podaci :Analiza broja kromosoma, struktura i uzoraka povezivanja može pružiti uvid u evolucijske odnose.
8. Hibridizacija i reproduktivna kompatibilnost:
- Međuvrsna hibridizacija :Sposobnost različitih vrsta da proizvedu održivo potomstvo može ukazivati na bliski evolucijski odnos.
- Reproduktivni organi :Sličnosti u reproduktivnim strukturama i kompatibilnosti također mogu pružiti dokaz evolucijske povezanosti.
9. Paleogenomika:
- Analiza drevne DNK :Ekstrakcija i analiza DNK iz drevnih primjeraka može proširiti doseg molekularnih filogenetskih studija na izumrle vrste.
Važno je napomenuti da konstruiranje filogenetskih stabala često uključuje kombiniranje višestrukih linija dokaza kako bi se povećala točnost i robusnost izvedenih evolucijskih odnosa. Za analizu prikupljenih podataka i generiranje filogenetskih stabala koriste se različite metode, kao što su maksimalna štedljivost, maksimalna vjerojatnost i Bayesov zaključak.