1. Znojenje: Iako nisu plodni džemperi kao ljudi, oni se znoje, posebno na prednjim nogama i prsima. To im pomaže ohladiti hlađenje isparavanjem.
2. Zadihanje: Kao i mnoge životinje, kenguroos je jako naletio na to da se toplina pušta kroz njihov respiratorni sustav. Ovo brzo disanje pomaže izbacivanju toplih zraka i zamijeniti ga hladnijim zrakom.
3. Traženje nijanse: Tijekom najtoplijih dijelova dana, kengurus će potražiti utočište u nijansi drveća, grmlja ili čak kamenih formacija. To im pomaže da izbjegnu izravnu sunčevu svjetlost i smanjuje količinu topline koju apsorbiraju.
4. Ležanje: Kengurusi često leže u hladu kako bi izlagali trbuh hladnijem tlu i povećali njihovu površinu za rasipanje topline.
5. Huddling: Kad su temperature izuzetno visoke, kenguri bi se mogli zgrčiti u skupinama, omogućujući im da dijele tjelesnu toplinu i stvaraju hladniju mikroklimu.
6. Noćna aktivnost: Crveni kenguri su prvenstveno krepuskularni, što znači da su najaktivniji u zoru i sumrak kada su temperature hladnije. To im pomaže da izbjegnu najtopliji dio dana.
7. Fiziološke prilagodbe: Kengaroos ima niz fizioloških prilagodbi koje im pomažu da toleriraju toplinu, poput visoke površine i volumena, koji pomaže u rasipanju topline i dobro razvijenog vaskularnog sustava koji omogućava učinkovit protok krvi i izmjenu topline.
8. Pijenje: Kengurusi mogu dugo ići bez vode, ali oni će piti lako kad su dostupni.
Ove adaptacije djeluju na koncentraciju kako bi pomogli crvenim kengurusima da prežive i napreduju u nekim od najtoplijih okruženja na zemlji.