* Biljne stanične stijenke: Biljke imaju teške stanične stijenke izrađene od celuloze, što je životinjama teško razgraditi. Mesoždere ne trebaju probaviti celulozu jer je meso uglavnom protein i masnoća.
* niža gustoća hranjivih sastojaka: Biljke imaju manju gustoću hranjivih sastojaka od mesa. Biljojedi moraju konzumirati veliku količinu biljaka kako bi dobili potrebnu energiju i hranjive tvari.
* Simbiotski odnosi: Biljojedi su se razvijale kako bi se oslanjale na simbiotske odnose s bakterijama i drugim mikrobima u svojim probavnim sustavima. Ovi mikrobi pomažu razbiti celulozu i druge složene ugljikohidrate, čineći ih dostupnim za apsorpciju.
Evo nekoliko specifičnih prilagodbi u biljojedu probavnih sustava:
* Duži probavni trakti: Biljojedi imaju duža crijeva, omogućujući više vremena za probavu i veću površinu za apsorpciju hranjivih tvari.
* preživači: Životinje poput krava, ovaca i koza imaju četverokutni želudac, gdje bakterije probavljaju celulozu i oslobađaju masne kiseline. Ovaj postupak, nazvan ruminacija, omogućava im da izvuku više energije iz biljne materije.
* caecum: Ova vrećica na početku debelog crijeva veća je u biljojedu. Sadrži bakterije koje dodatno razgrađuju celulozu.
* Specijalizirani zubi: Biljojedi imaju zube prilagođene za mljevenje i žvakanje biljnog materijala.
Nasuprot tome, mesožderi imaju jednostavnije probavne sustave:
* kraći probavni trakti: Ne treba im produženo vrijeme ili površinu za razbijanje čvrstog biljnog materijala.
* Jednostavniji želuci: Mesožderi imaju jednodimenske želuce s jakim kiselinama za probavu mesa.
* manji caecum: Mesožderi imaju manji CAECUM jer se ne trebaju oslanjati na bakterije zbog raspada celuloze.
Ukratko: Složenost probavnog sustava izravno je povezana s prehranom životinje. Biljojedi su evoluirala sofisticirane sustave kako bi izvukli hranjive tvari iz biljnih tvari, dok mesožderi imaju jednostavnije sustave prilagođene učinkovitoj probavi mesa.