U ovom primjeru, pretpostavimo da je primarni potrošač zebra. Zebre se hrane travom i drugim biljnim materijalom, dobivajući energiju iz biljaka koje konzumiraju. Dok zebre jedu, prenose dio energije pohranjene u biljkama u vlastita tijela.
Lavovi, sekundarni potrošači, love zebre i druge biljojede. Kada lav lovi i uspješno uhvati zebru, on jede zebrino meso. Ovim procesom energija pohranjena u tijelu zebre prenosi se na lava.
Dok lav probavlja zebrino meso, on izvlači hranjive tvari i pretvara ih u energiju koja pokreće aktivnosti njegova tijela, poput lova, trčanja i održavanja tjelesne temperature. Lav također može pohraniti dio energije kao mast za buduću upotrebu.
Razlagači, poput bakterija i gljivica, također igraju ključnu ulogu u tom protoku energije. Nakon što lav pojede zebru i ostavi njezine ostatke, ovi razlagači razgrađuju ostatke organske tvari, oslobađajući preostalu energiju natrag u okoliš. Tu energiju zatim mogu iskoristiti biljke, započinjući ciklus iznova.
Važno je napomenuti da se na svakom koraku u hranidbenom lancu dio energije gubi kao toplina. Ovaj gubitak je zato što nijedan organizam nije 100% učinkovit u pretvaranju sve energije koju potroši u vlastitu biomasu. Stoga se energija dostupna na svakoj razini smanjuje kako se penjemo hranidbenim lancem, što rezultira energetskom strukturom u obliku piramide.