* pripitomljavanje: Tigrovi su divlje životinje i nisu pripitomljeni. Nisu se razvili kako bi razumjeli ljudsku komunikaciju, namjere ili društvene strukture.
* Komunikacija: Tigrovi komuniciraju kroz govor tijela, miris i vokalizacije. Ne razumiju ljudski jezik ili upute.
* Trening: Iako možete obučiti tigara u zatočeništvu za izvođenje osnovnih radnji u svrhu zabave ili očuvanja, ovo je složen proces koji zahtijeva značajnu stručnost i uključuje jačanje željenog ponašanja.
* divlje nasuprot zarobljeništvu: Tigrovi u divljini žive vrlo različita života od onih u zatočeništvu. Oni su samotni lovci i oslanjaju se na instinkt za preživljavanje. Iako mogu promatrati ljude iz daljine, oni s njima ne komuniciraju na način koji omogućava učenje.
Što bi tigrovi mogli "naučiti" od ljudi:
* Strah od ljudi: To je nažalost uobičajena posljedica interakcija ljudskog života. Tigrovi mogu naučiti izbjegavati područja koja ljudi posjećuju zbog straha da će ih loviti ili naštetiti.
* Prilagodba promjenama staništa: Ljudske aktivnosti poput krčenja šuma i fragmentacije staništa mogu prisiliti tigrove da se prilagode novim okruženjima i načinima života.
* Opasnosti izvora ljudske hrane: Tigrovi mogu naučiti izbjegavati područja u kojima će vjerojatno naići na ljude zbog potencijala sukoba oko izvora hrane.
Važno je zapamtiti:
* Napori o očuvanju su presudni: Ljudi imaju odgovornost zaštititi tigrove i svoja staništa. To uključuje minimiziranje sukoba ljudskih i divljih života i osiguravanje njihove sigurnosti.
* Poštujući divlje životinje: Tigrove bi trebale biti cijenjene zbog svoje divlje prirode i ne smatrati se potencijalnim kućnim ljubimcima ili strojevima za učenje.
Zaključno, iako su tigrovi inteligentne životinje, njihov je sposobnost učenja od ljudi ograničena zbog njihove divlje prirode i nedostatka zajedničkog komunikacijskog sustava.