Kada je rak izložen niskim temperaturama, voda u njegovom tijelu počinje se lediti. To može uzrokovati pucanje stanica raka, što dovodi do oštećenja tkiva i smrti. Međutim, neki rakovi mogu preživjeti zamrznuti kratko vrijeme. To je zato što imaju proteine u krvi koji djeluju kao antifriz, sprječavajući potpuno smrzavanje njihovih tjelesnih tekućina.
Jedan rak koji je posebno dobro prilagođen niskim temperaturama je polarni rak (Hyas araneus). Ovaj rak živi u Arktičkom oceanu, gdje temperature mogu pasti i do -40 stupnjeva Fahrenheita (-40 stupnjeva Celzija). Polarni rak ima visoku koncentraciju proteina protiv smrzavanja u krvi, što mu omogućuje da preživi čak i kada su mu tjelesne tekućine djelomično zamrznute.
Ostali rakovi koji mogu preživjeti smrzavanje uključuju snježnog raka (Chionoecetes opilio) i kraljevskog raka (Paralithodes camtschaticus). Ovi rakovi žive u hladnim vodama uz obale Aljaske i Kanade. Također imaju visoke koncentracije proteina protiv smrzavanja u krvi, što im omogućuje da prežive dugotrajno izlaganje niskim temperaturama.