1. Predatorska prednost :Psi koji su lovili u divljini često su morali izbjegavati vodene površine kako bi ostali skriveni.
2. Genetska predispozicija :Određene pasmine, poput Newfoundlanda, uzgajane su za pronalaženje vode i prilagodile su se uživanju u vodi. Drugi možda imaju strah ili odbojnost zapisane u genima.
Negativna iskustva
1. Trauma utapanja :Iskustvo skorog utapanja, kao štene ili čak odrasla osoba, može stvoriti duboki strah od vode.
2. Skliske površine :Psi osjećaju nedostatak kontrole na mokrim površinama, što je osobito istinito ako prvi put dožive vodu u zatvorenom prostoru, na skliskim podovima.
3. Glasna buka i magla :Iznenadni zvukovi poput prskanja ili oštri zvukovi vodopada, zajedno s hladnom maglom, mogu nadvladati osjetljiva osjetila pasa.
4. Grubo rukovanje :Ako se u mladosti tjera u vodu ili se njime loše rukuje tijekom kupanja, pas može razviti doživotnu averziju.
5. Preplavljenost mirisom :Intenzivni mirisi u blizini izvora vode (poput ribe ili algi) mogu biti neugodni za osjetljiv nos vašeg psa.
Osobnost i iskustvo
1. Živčani temperament :Prirodno plašljivi psi mogu biti oprezni prema novim iskustvima, uključujući vodu.
2. Ograničena izloženost :Psi koji su odrasli u kući ili u područjima bez pristupa vodi često nemaju kontekst za boravak u ili oko nje.
Zdravstvena stanja
1. Artritis :Bolovi zbog problema sa zglobovima mogu učiniti plovidbu vodom neugodnom za starije pse.
2. Infekcije uha :Neka stanja uha mogu izazvati bol kada voda uđe u ušni kanal, što dovodi do izbjegavanja vode.
3. Problemi s kožom :Psima s osjetljivom kožom uranjanje može biti neugodno.
4. Srčani ili respiratorni problemi :Plivanje može biti izazovno ili opasno.
Uvijek poštujte izbor svog psa i nikada ga ne tjerajte u vodu ako se nećka. Razumijevanjem razloga koji stoje iza njihovog straha i korištenjem pozitivnog potkrepljenja, možete im pomoći da se osjećaju ugodnije. Posavjetujte se s trenerom, bihevioristom ili veterinarom za osobno vodstvo.