Neki su psi skloniji strahu od drugih, ovisno o njihovoj pasmini, genetici i osobnim osobinama. Na primjer, određene pasmine pasa, kao što su njemački ovčari i dobermanski pinčevi, često se uzgajaju zbog njihovih zaštitnih kvaliteta, zbog čega se mogu više bojati stranaca ili doživljavati određene situacije kao prijeteće.
S druge strane, naučeni strah razvija se kroz asocijacije koje pas stvara s određenim predmetima, situacijama ili zvukovima. Na primjer, ako pas ima negativno iskustvo, poput napada drugog psa, on može povezati tu specifičnu pasminu psa s opasnošću, što dovodi do straha u budućim susretima.