Proces dahtanja uključuje nekoliko fizioloških prilagodbi specifičnih za pse:
1. Ubrzano disanje: Psi imaju veću stopu disanja u usporedbi s mnogim drugim sisavcima. Mogu napraviti više od 300 udisaja u minuti dok dahću, omogućujući značajno kretanje zraka i hlađenje isparavanjem.
2. Povećana duljina jezika i široka usta: Pseći jezik je relativno velik i često prekriven malim izbočinama koje povećavaju njegovu površinu. U kombinaciji sa širokim ustima psa, omogućuje veći gubitak topline kroz povećan protok zraka i isparavanje sline.
3. Mreža krvnih žila: Jezik i sluznica unutar psećih usta imaju široku mrežu krvnih žila blizu površine. Dahtanje pomaže cirkulirati toplu krv bliže površini, pomažući u odvođenju topline.
4. Otpor protoku zraka: Psi imaju specijalizirane prilagodbe u nosnicama i dišnim putovima koje stvaraju veći otpor protoku zraka u usporedbi s ljudima. Ovaj otpor stvara povratni pritisak, pomažući u sprječavanju dehidracije unatoč njihovom brzom disanju.
5. Tolerancija na toplinu: Određene pasmine imaju specifične anatomske značajke koje povećavaju njihovu učinkovitost dahtanja, povećavajući njihovu toleranciju na vrućinu. Pasmine s kraćom njuškom, poput mopsova i buldoga, mogu imati više poteškoća s dahtanjem i osjetljivije su na pregrijavanje.
Dok dahtanje prvenstveno služi kao termoregulacijski mehanizam, ono također može prenijeti druga fiziološka stanja i biti potaknuto drugim čimbenicima kao što su stres, tjeskoba, uzbuđenje ili određena medicinska stanja (npr. problemi s disanjem, pregrijavanje, respiratorna acidoza).
Razumijevanje obrazaca dahtanja psa i svijest o njihovoj individualnoj toleranciji na toplinu ključno je za brigu o vašem psećem društvu, osobito u vrućim klimatskim uvjetima ili tijekom fizičkih aktivnosti. Dahtanje se smatra normalnim respiratornim mehanizmom za pse, ali pretjerano dahtanje ili nagle promjene u uzorku mogu ukazivati na zdravstvene probleme i zahtijevati posjet veterinaru.