Međutim, veličina naših ušiju povezana je s našom sposobnošću otkrivanja zvukova i specifične frekvencije koje trebamo čuti .
Evo sloma:
* Manja uši i lokalizacija zvuka: Ljudi imaju relativno lošu lokalizaciju zvuka u usporedbi s mnogim drugim sisavcima. Mi se u velikoj mjeri oslanjamo na svoju sposobnost okretanja glave kako bismo identificirali smjer zvuka. Manje uši, iako nisu tako dobre u prikupljanju slabih zvukova, pomažu u ovoj lokalizaciji jer pružaju manju meta za zvučne valove.
* Raspon frekvencije: Ljudi moraju čuti određeni raspon frekvencija za govor i druge društvene interakcije. Naše uši su optimizirane za ovaj asortiman, a velike uši zapravo bi umanjile našu sposobnost da jasno čujemo ove frekvencije.
* Evolucijska adaptacija: S vremenom su se ljudi evoluirali kako bi imali manje uši jer nisu bili bitni za preživljavanje na isti način kao i za ostale sisavce. Naši se preci vjerojatno više oslanjali na vizualne znakove nego na zvuk za lov i preživljavanje, pridonoseći evoluciji manjih ušiju.
Dakle, u zaključku, veličina naših ušiju nije "manja" od ostalih sisavaca, već o optimalnoj veličini za naše specifične potrebe i zvukova koje trebamo čuti.