Poznato je da polarni medvjedi pokazuju ponašanje poznato kao stereotipno njihanje ili koračanje u zatočeništvu. Ovo abnormalno ponašanje uključuje ponavljajuće kretanje tijela naprijed-natrag s jedne na drugu stranu dok stojite na jednom mjestu. To je znak stresa, dosade i frustracije koji se često razvijaju kod polarnih medvjeda koji žive u umjetnim i zatvorenim okruženjima.
Nekoliko čimbenika doprinosi stereotipnom ljuljanju polarnih medvjeda u zatočeništvu:
1. Nedostatak prostora: Polarni medvjedi u zatočeništvu često imaju ograničen prostor za lutanje, što može izazvati frustraciju i tjeskobu. U divljini mogu prijeći goleme udaljenosti dok love, istražuju i traže hranu.
2. Nedostatak ekološke složenosti: Polarni medvjedi u divljini doživljavaju različita staništa, uključujući sante leda, morski led i kopno. Zarobljenim okruženjima može nedostajati složena osjetilna i fizička stimulacija koja im je potrebna da bi napredovali, što dovodi do dosade i stresa.
3. Društvena izolacija: U divljini polarni medvjedi žive u društvenim skupinama i imaju složene društvene interakcije. Zarobljeni polarni medvjedi mogu biti odvojeni od svojih drugova ili imati ograničene društvene interakcije, što može pridonijeti usamljenosti i nevolji.
4. Predvidljiva rutina: Predvidljiva priroda života u zatočeništvu, poput redovitog hranjenja i rutine čišćenja, može postati monotona za polarne medvjede. Odsustvo prirodnih izazova i neizvjesnosti može povećati njihovu dosadu.
Kako liječiti stereotipno njihanje kod polarnih medvjeda:
Liječenje stereotipnog njihanja kod polarnih medvjeda zahtijeva sveobuhvatan pristup koji je usmjeren na rješavanje temeljnih uzroka njihovog stresa i pružanje obogaćenog i poticajnog okruženja.
1. Povećani prostor: Pružanje većih i složenijih ograđenih prostora koji oponašaju njihova prirodna staništa omogućuje polarnim medvjedima prirodnije ponašanje, poput hodanja, traženja hrane i istraživanja.
2. Obogaćivanje okoliša: Uključivanje raznih aktivnosti obogaćivanja može stimulirati polarne medvjede mentalno i fizički. To može uključivati davanje igračaka, ledenih blokova, mirisa i prilika za plivanje i traženje hrane.
3. Društvena interakcija: Promicanje pozitivnih društvenih interakcija između polarnih medvjeda ključno je za njihovu dobrobit. To se može postići uvođenjem kompatibilnih partnera ili prijatelja i pružanjem prilika za prirodno društveno ponašanje.
4. Varijacije u rutini: Različiti rasporedi hranjenja, aktivnosti i rutine mogu pomoći razbiti monotoniju zatočeništva. Predstavljanje novih predmeta, zvukova i mirisa može potaknuti znatiželju i pružiti mentalno obogaćenje.
5. Pozitivno pojačanje: Korištenje pozitivnih tehnika potkrepljenja može nagraditi željena ponašanja i obeshrabriti stereotipne pokrete. To može uključivati hvaljenje polarnih medvjeda kada su uključeni u odgovarajuće aktivnosti ili pružanje poslastica.
Važno je napomenuti da stereotipno njihanje može biti simptom dubljeg problema i njime se trebaju pozabaviti stručnjaci s iskustvom u ponašanju i dobrobiti životinja.