1. Izolacija: Sisavci imaju debeli sloj krzna ili dlake koji pruža izvrsnu izolaciju. Gusto podkrzno zadržava topli zrak blizu tijela, smanjujući gubitak topline. Ova izolacija djeluje kao barijera protiv niskih temperatura i omogućuje sisavcima da učinkovitije čuvaju tjelesnu toplinu.
2. Protustrujna izmjena topline: Sisavci imaju specijalizirane sustave krvnih žila koji se nazivaju sustavi protustrujne izmjene topline. Ti se sustavi nalaze u ekstremitetima (udovi, uši, rep) i djeluju kao izmjenjivači topline. Topla krv koja teče iz jezgre tijela prenosi toplinu na hladniju krv koja se vraća iz ekstremiteta. Ovaj mehanizam pomaže u očuvanju tjelesne topline i sprječava pretjerani gubitak topline s periferije.
3. Metabolička proizvodnja topline: Sisavci imaju relativno visoke stope metabolizma u usporedbi s gmazovima. Njihova tijela mogu generirati toplinu putem metaboličkih procesa, što pomaže u održavanju više unutarnje tjelesne temperature. Kontinuirana proizvodnja topline omogućuje sisavcima da ostanu topli čak iu hladnim okruženjima.
4. Termoregulacija: Sisavci posjeduju napredne termoregulacijske mehanizme koji im omogućuju održavanje konstantne unutarnje tjelesne temperature (endotermija). Imaju specijalizirane moždane centre (kao što je hipotalamus) koji reguliraju tjelesnu temperaturu. Ova sposobnost omogućuje sisavcima da prilagode proizvodnju topline, protok krvi i razine izolacije kako bi podnijeli različite vanjske temperature.
5. Prilagodbe ponašanja: Uz fiziološke prilagodbe, sisavci također pokazuju strategije ponašanja kako bi se nosili s hladnim okruženjima. Na primjer, mnogi sisavci hiberniraju ili padnu u torporu tijekom ekstremnih zimskih uvjeta. Tijekom hibernacije ulaze u stanje dubokog sna sa smanjenim stopama metabolizma, štedeći energiju i preživljavajući zahvaljujući pohranjenim masnim rezervama.
6. Društveno ponašanje: Neki sisavci, kao što su neki primati, skupljaju se zajedno ili se društveno dotjeruju kako bi sačuvali toplinu i zaštitili jedni druge od hladnoće.
Ove prilagodbe, kao što su izolacija, učinkovita izmjena topline, veće metaboličke stope, termoregulacija i strategije ponašanja, omogućuju sisavcima da održe relativno stabilnu tjelesnu temperaturu i napreduju u hladnijim okruženjima gdje se gmazovi mogu boriti za preživljavanje.