Prirodni grabežljivci:
* zmije: Zmije su značajna prijetnja, posebno puhač, koji se obično nalazi u njihovim afričkim staništima. Burrovi krtičastih štakora pružaju određenu zaštitu, ali zmije se ponekad mogu probiti kroz tunele ili čak iskopati svoje kako bi ih stigli.
* Ptice grabljivice: Veće ptice, poput sova i orlova, mogu plijeniti golim štakorima, pogotovo kada se upuštaju izvan komora.
* Veći sisavci: Povremeno bi mesožderski sisari poput lisica, šakala ili divljih mačaka mogli plijeniti na njih, ali njihov podzemni način života čini ih relativno sigurnim od tih grabežljivaca.
Obrambeni mehanizmi:
* Podzemni način života: Najvažnija odbrana je njihov opsežni sustav zakopavanja. To im omogućuje da žive u sigurnosti, daleko od većine grabežljivaca. Imaju zamršene mreže tunela s više izlaza, što otežava grabežljivcima da ih uhvate.
* Kolektivna obrana: Goli krtični štakori su eusocijalni, što znači da žive u kolonijama sa sustavom kraljice i radnika. Ova društvena struktura omogućuje im da učinkovito brane svoje provale protiv grabežljivca. Imaju složen alarmni sustav, s tim da pojedinci emitiraju visoki škljocanje kada se otkrije opasnost.
* Venom: Iako nije smrtonosan, njihov je otrov snažno odvraćanje od većih grabežljivaca. Dostavlja se kroz dva sjekutića i može uzrokovati značajnu bol i oticanje, obeshrabrujući napade.
Ostale prijetnje:
* Poremećaj ljudi: Gubitak staništa zbog poljoprivrede i urbanizacije je sve veća prijetnja golim krtičastim štakorima.
U zaključku:
Goli krtični štakori imaju iznenađujuće učinkovit arsenal obrane, uključujući njihov podzemni način života, društvenu strukturu i jedinstveni otrov. Ove adaptacije čine ih izuzetno otpornim na grabežljivce i doprinose njihovom uspjehu kao vrste.