Praktični razlozi:
* Prijenos bolesti: Štakori su poznati nosači različitih bolesti, uključujući kugu, leptospirozu, salmonelozu i hantavirus. Njihovi izmet i urin mogu kontaminirati izvore hrane i vode, predstavljajući ozbiljan zdravstveni rizik za ljude.
* Šteta na imovini: Štakori mogu nanijeti značajnu štetu zgradama, namještaju i usjevima. Oni grickaju električne žice, uzrokujući požare, a njihovo ukor može oslabiti strukturni integritet.
* Konkurencija za resurse: Štakori se natječu s ljudima za hranu i sklonište, posebno u urbanim okruženjima. Oni mogu pretvarati prodavaonice hrane, vrtove i kante za smeće.
Psihološki razlozi:
* Evolucijska averzija: Ljudi su se razvili kako bi izbjegli glodavce, jer su bili potencijalni izvor bolesti i konkurencije u našoj evolucijskoj povijesti. Ova urođena averzija vjerojatno je pojačana izgledom i ponašanjem štakora koji izaziva gađenje.
* Kulturno kondicioniranje: Mnoge kulture imaju negativne povezanosti s štakorima, često ih prikazuju kao prljave, oborene, pa čak i zlo. Ovo kulturno kondicioniranje može ojačati našu prirodnu averziju.
* Strah i gađenje: Fizički izgled štakora, posebno njihovih dugih repova, oštrih zuba i perjanih očiju, može izazvati strah i gađenje kod ljudi. Njihovi lukavi zvukovi i nagli pokreti također mogu biti nervozni.
* Povezanost s bolešću: Povezanost štakora s bolešću i kupica pojačava naše negativne osjećaje prema njima. To se posebno izražava u povijesnim kontekstima, gdje su štakori bili odgovorni za razorne epidemije.
Važno je napomenuti da svi ljudi ne vole štakore. Neki ih smatraju fascinantnim i čak simpatičnim, dok drugi cijene njihovu ulogu u ekosustavu. Međutim, ukupna negativna percepcija štakora duboko je ugrađena u našu psihologiju i kulturu.
U konačnici, naša odbojnost prema štakorima je složena kombinacija praktičnih briga, evolucijskih instinkta, kulturnih utjecaja i psiholoških odgovora.