Nekoliko je razloga zbog kojih su određene pasmine pasa koje koriste autohtoni narodi mogle odbiti ili nestajati:
* bolest: Uvedene bolesti, poput distemper -a ili bjesnoće, mogle su desetkovati domaće populacije psa.
* Intercreeding: Kad su uvedeni europski psi, križanje s domaćim psima moglo je razrijediti jedinstvene osobine i dovelo do gubitka specifičnih pasmina.
* Promjene u načinu života: Prijelaz iz nomadskog lova u sjedilački način života, zbog čimbenika poput kolonizacije i vladine politike, mogao bi umanjiti potrebu za određenim vrstama radnog psa.
* Nedostatak dokumentacije: Mnoge pasmine domorodačkih pasa nikada nisu formalno dokumentirane ili klasificirane, što otežava praćenje njihove povijesti i eventualnog pada.
Važno je napomenuti da pasmine autohtonih pasa nisu izumrle u strogom biološkom smislu. Mnoge osobine i karakteristike ovih pasa ustraju se u psima mješovitih pasmina koji su danas pronađeni u mnogim autohtonim zajednicama.
Važno je izbjegavati održavanje štetnih stereotipa i generalizacije o autohtonim narodima i njihovoj povijesti. Trebali bismo se usredotočiti na razumijevanje raznolike povijesti autohtonih naroda i njihovih odnosa s psima na poštovan i točan način.