Invazivne vrste često imaju agresivno ponašanje, visoku stopu reprodukcije i nisku toleranciju prema grabežljivcima ili natjecateljima, omogućujući im da iskoriste lokalne uvjete. Ove vrste mogu negativno utjecati na autohtone vrste, što ih rezultira za resurse, poput hrane i staništa, i prijenosom bolesti ili parazita. Invazivne vrste također mogu izmijeniti strukturu i funkciju ekosustava na duboke načine, ometajući mreže prirodne hrane, mijenjanje ciklusa hranjivih tvari i povećati rizik od požara.
Bioinvazije se mogu pojaviti prirodno, migracijom ili širenjem vrsta s jednog područja na drugo. Međutim, ljudske aktivnosti igraju značajnu ulogu u olakšavanju bioinvazija. Međunarodna trgovina, transport i turizam mogu nenamjerno uvesti ne-domorodne vrste u nova okruženja, gdje mogu napredovati i postati invazivni. Ostali čimbenici koji doprinose bioinvazijama uključuju modifikaciju staništa, klimatske promjene i zagađenje.
Sprječavanje bioinvazija zahtijeva višestruki pristup koji uključuje međunarodnu suradnju, strogu kontrolu granice, svijest javnosti i učinkovite mjere karantena. Rano otkrivanje i brzi odgovor na nove zaraze ključni su za sadržavanje njihovog širenja i minimiziranje njihovih utjecaja.