Cro-Magnoni su imali razrađene prakse ukopa koje odražavaju njihova uvjerenja u zagrobni život. Pokopali su svoje mrtve u grobnicama koje su često bile obložene kamenjem i prekrivene zemljom ili stijenama. Tijela su se često postavljala u savijeni položaj, s koljenima koji su privučeni do prsa. Grobna roba, poput alata, oružja i nakita, često je pokopana s pokojnikom.
Cro-Magnoni su također prakticirali sekundarni ukop. To je uključivalo uklanjanje tijela s groba nakon određenog vremena i stavljanje na drugo mjesto, poput špilje ili skloništa za stijene. Ova je praksa možda motivirana uvjerenjem da je duša trebala preći na zagrobni život.
Špilja sahrana
Neki od najpoznatijih pokopa Cro-Magnona nalaze se u špiljama. Te su špilje često ukrašene slikama i gravurama, koje su možda imale religiozni ili simbolički značaj. Tijela pokojnika često su bila smještena u niše ili pukotine u zidovima špilje. Grobna roba, poput alata, oružja i nakita, često je pokopana s pokojnikom.
Pokopa na otvorenom
Cro-Magnoni su također pokopali svoje mrtve na otvorenim mjestima, poput groblja ili polja. Ti su sahrani često bili manje složeni od pećinskih ukopa, ali oni i dalje odražavaju uvjerenja Cro-Magnona u zagrobnom životu. Tijela su često bila smještena u plitke grobove, a grobnica je često pokopana s pokojnikom.