Stres: Hunsteri su osjetljivi na stres, a ako se majčini hrčak osjeća preplavljenim ili pod stresom, ona može pribjeći kanibalizmu kako bi smanjila veličinu legla i očuvala resurse.
Nedostatak resursa: Ako majčin hrčak nema pristup dovoljnoj hrani, vodi ili materijalu za gniježđenje, ona može pojesti svoje bebe kako bi sačuvala vlastitu energiju i povećala svoje šanse za preživljavanje.
Zdravstveni problemi: Majka hrčka koja je bolesna ili ozlijeđena možda neće moći pružiti odgovarajuću njegu za svoje leglo i možda ih pojede kao sredstvo kontrole stanovništva.
Genetika: Neke vrste hrčka, poput sirijskih hrčaka, sklonije su kanibalizmu u usporedbi s drugim vrstama.
Neiskustvo: Majke koje prve put ili neiskusne majke možda ne znaju kako se pravilno brinuti za svoje leglo i mogu ih pogrešno jesti.
Važno je napomenuti da kanibalizam u hrčcima nije česta pojava. U većini slučajeva, majčini hrčci pokazuju veliku brigu i nježnost prema svojim mladima. Ako ste zabrinuti zbog dobrobiti svojih beba hrčka, preporučljivo je osigurati ugodno mjesto za gniježđenje, dovoljno hrane i vode i minimizirati sve faktore stresa. Ako se dogodi kanibalizam, uklonite mrtve ili ozlijeđene bebe iz kaveza što je prije moguće kako biste spriječili majku da ih pojede.