Kontrola predatora :Jedna od glavnih prijetnji kiviju su uneseni grabežljivci kao što su mačke, stojaci i štakori. Kontrola ovih predatora hvatanjem u zamke, trovanjem i isključenim zonama igra ključnu ulogu u poboljšanju stope preživljavanja kivija. Korištenje ograda i kućišta zaštićenih od predatora u zaštićenim područjima dodatno osigurava sigurnost kivija.
Programi uzgoja u zatočeništvu :Programi uzgoja u zatočeništvu imaju za cilj povećati populaciju kivija uzgojem kivija u sigurnim objektima bez predatora. Jaja se skupljaju iz divljine ili ih polažu ptice u zatočeništvu i inkubiraju u kontroliranim uvjetima kako bi se povećao uspjeh izlijeganja. Kada pilići kivija dovoljno odrastu i steknu potrebne vještine preživljavanja, puštaju se natrag u prikladna staništa u divljini.
Upravljanje staništima :Stvaranje i održavanje prikladnih staništa za kivi ključno je za njihovo očuvanje. To uključuje obnovu prirodnih šumskih ekosustava, sadnju domaće flore i kontrolu invazivnih biljnih vrsta koje mogu degradirati staništa kivija. Programi oporavka kivija uključuju kontrolu biljaka od štetočina, kontrolu korova i ograde otporne na predatore kako bi se poboljšala kvaliteta staništa.
Javna svijest i obrazovanje :Povećanje razumijevanja javnosti o važnosti očuvanja kivija jednako je bitno za njihov opstanak. Obrazovni programi podižu svijest o kiviju kao nacionalnoj ikoni i naglašavaju izazove očuvanja s kojima se kivi suočava. Poticanje uključivanja javnosti u hvatanje grabežljivaca, obnovu staništa i odgovorno ponašanje u staništima kivija potiče način razmišljanja usmjeren na očuvanje.
Zakoni i propisi :Vlade Novog Zelanda uvele su zaštitne mjere i zakone kako bi podržale očuvanje kivija. To uključuje Zakon o divljini iz 1953., koji zabranjuje aktivnosti koje bi mogle naštetiti zaštićenim vrstama, kao i inicijative regionalnih vlada koje osiguravaju financiranje i potporu za projekte očuvanja kivija.