1. Kemijska obrana:
- Biljke papaje proizvode kemikalije zvane papain i kimopapain, koje su cisteinske proteaze. Ovi enzimi imaju antimikrobna svojstva i mogu razgraditi proteine, pružajući obranu od štetnika, mikroorganizama i patogena koji pokušavaju napasti biljku.
2. Trihomi:
- Biljke papaje imaju sićušne strukture nalik dlakama koje se nazivaju trihomi na lišću i stabljici. Ovi trihomi mogu biti oštri ili čekinjasti, odvraćajući biljojede od hranjenja biljkom.
3. Lateks:
- Kada je biljka ranjena ili oštećena, oslobađa mliječnu lateksnu tvar. Ovaj lateks sadrži enzime koji mogu iritirati kožu i sluznicu potencijalnih predatora.
4. Gorak okus:
- Nezrela papaja sadrži gorak spoj koji se zove karpain. Ovaj spoj odvraća životinje od konzumiranja nezrelog voća. Kako papaja sazrijeva, razina karpaina se smanjuje, a plodovi postaju slatki i jestivi.
5. Orijentacija lista:
- Listovi papaje pokazuju fenomen koji se zove "thigmonasty". Kada listovi dođu u dodir s predmetom ili ih se dodirne, oni se spuste ili savijaju. Ovaj pokret pomaže u zaštiti lišća od fizičkih oštećenja.
6. Otpad peteljke:
- Kao odgovor na određene stresove iz okoliša, poput suše ili napada patogena, biljke papaje mogu odbaciti svoje lišće kroz proces koji se naziva otpadanje peteljke. Odbacivanjem zahvaćenog lišća, biljka ograničava širenje štete i čuva resurse.
7. Brzo sazrijevanje plodova:
- Nakon što su plodovi papaje oplođeni, oni brzo sazrijevaju. Ovo brzo sazrijevanje omogućuje plodovima da rasprše svoje sjemenke prije nego im bilo kakva potencijalna prijetnja može naškoditi.
8. Alelopatija:
- Biljke papaje otpuštaju kemijske spojeve u tlo koji mogu spriječiti klijanje i rast drugih biljnih vrsta u njihovoj blizini, dajući im konkurentsku prednost u njihovom staništu.
Ovi obrambeni mehanizmi pomažu biljkama papaje da prežive u svom prirodnom okruženju, štite svoje plodove i sjemenke te osiguravaju njihovo uspješno razmnožavanje i širenje.