Evo zašto:
* Globalna proizvodnja riba: Prema Organizaciji za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), akvakultura (uzgoj ribe) trenutno čini više od polovice globalne proizvodnje riba za ljudsku konzumaciju. To znači da uzgajamo više riba u ribnjacima, tenkovima i kavezima nego što ga uhvatimo iz divljine.
* Rastuća potražnja: Potražnja za morskim plodovima neprestano raste, a akvakultura je glavni doprinos u ispunjavanju ovog zahtjeva. Divlje zalihe ribe suočene su s povećanim pritiskom, što akvakulturu čini još kritičnijom.
* Različite potrošnje: Ravnoteža između poljoprivrednog i divlje uloženog konzumacije ribe može se razlikovati ovisno o određenoj zemlji ili regiji. Neke se zemlje uvelike oslanjaju na akvakulturu, dok druge prvenstveno konzumiraju divlje ulovljene ribe.
Međutim, važno je napomenuti da:
* Ocean Fish je još uvijek bitna: Iako se proizvodnja uzgajane ribe povećava, još uvijek se u velikoj mjeri oslanjamo na divlje ulovljene ribe za značajan dio naše konzumacije morskih plodova.
* Održivost je ključna: I uzgojeno i divlje uloženo ribolov potrebno je održivo upravljati kako bi se osiguralo dugoročno zdravlje naših oceana i ribljih populacija.
U konačnici, ne radi se o tome da li jedemo više uzgajane ili divlje ulovljene ribe, već o tome kako upravljamo oboje kako bismo osigurali održivu budućnost morskih plodova.