1. Slatkovodni život (anadromna faza):
* Problem: Losos u slatkoj vodi mora spriječiti da voda uđe u svoje tijelo i gubi soli.
* Rješenje:
* Bubrezi: Oni proizvode velike količine razrijeđenog urina, eliminirajući višak vode.
* Gills: Oni aktivno apsorbiraju soli iz vode kroz specijalizirane stanice zvane kloridne stanice.
* crijeva: Oni apsorbiraju soli iz hrane.
2. Život slane vode (katadomska faza):
* Problem: Losos u slanoj vodi mora spriječiti gubitak vode i izbjeći prekomjerno nakupljanje soli.
* Rješenje:
* Bubrezi: Oni proizvode male količine koncentriranog urina za očuvanje vode.
* Gills: Oni aktivno izlučuju višak soli kroz kloridne stanice.
* crijeva: Oni minimiziraju apsorpciju soli iz hrane.
Fiziološke adaptacije:
* Stanice klorida: Ove specijalizirane stanice na škrgama igraju ključnu ulogu i u apsorbiranju i izlučivanju soli, ovisno o okolišu.
* hormonalna kontrola: Hormoni poput kortizola i prolaktina reguliraju aktivnost stanica klorida i drugih osmoregulacijskih mehanizama.
* Adaptacije ponašanja: Salmon može piti više vode u slanoj vodi kako bi nadoknadio gubitak vode, a također može izbjeći visoko fiziološke površine.
Anadomska migracija:
Sposobnost lososa da se prebaci između slatke i slane vode presudna je za njihov životni ciklus. Rođeni su u slatkovodnim potocima, migriraju u ocean kako bi se nahranili i rasti, a zatim se vraćaju u slatku vodu u mrijest. Ova migracija uključuje izvanredan fiziološki pomak u njihovim osmoregulacijskim mehanizmima, omogućavajući im da prežive i napreduju u oba okruženja.
Sveukupno:
Salmon su evoluirali sofisticirane osmoregulacijske mehanizme koji im omogućuju održavanje konstantne unutarnje koncentracije soli usprkos fluktuirajućoj slanosti svog okoliša. Ova je adaptacija ključna za njihov opstanak i reproduktivni uspjeh.