1. Škrge: Morski konjici dišu kroz škrge, specijalizirane organe koji izvlače kisik iz vode. Ne mogu udisati zrak poput ljudi ili drugih kopnenih životinja.
2. Plivaći mjehur: Morski konjici posjeduju plivaći mjehur, organ ispunjen plinom koji im pomaže u održavanju plutanja i kontroli njihove dubine u vodi. Izvan vode, plivaći mjehur bi kolabirao, što bi morskim konjicima otežalo da ostanu na površini ili se učinkovito kreću.
3. Građa tijela: Morski konjici imaju jedinstvenu građu tijela, s izduženim njuškama, hvatljivim repovima i koštanim oklopom. Ove značajke su dizajnirane za navigaciju i kamufliranje u vodenom okruženju. Nedostaju im potrebne prilagodbe, poput udova ili pluća, za zemaljsko kretanje i disanje.
4. Navike hranjenja: Morski konjici su specijalizirani hranitelji koji prvenstveno jedu male rakove i plankton u vodi. Imaju dugačke, cjevaste njuške koje koriste za usisavanje hrane. Njihov probavni sustav prilagođen je preradi ovih vodenih organizama i ne mogu lako probaviti kopnene izvore hrane.
5. Ovisnost o staništu: Opstanak morskih konjica uvelike ovisi o njihovim morskim staništima. Oslanjaju se na specifične uvjete vode, temperaturu, salinitet i dostupnost hrane koju oceani i obalne vode pružaju. Pokušaj njihove prilagodbe na kopneni okoliš zahtijevao bi značajne izmjene njihovog staništa, što bi bilo iznimno teško ponoviti.
Ukratko, morski konjici nisu fiziološki opremljeni za život izvan vode, a njihov opstanak ovisi o jedinstvenim uvjetima njihovog morskog okoliša. Dok se neke vrste riba mogu prilagoditi bočatim ili slatkovodnim staništima, morski konjici su isključivo morske životinje i ne mogu izdržati dulje vrijeme izvan vode.