* dioksini i furans: Kad plastična gori, on oslobađa vrlo toksične kemikalije poput dioksina i furana. Te tvari mogu bioakumulirati u ribama, što znači da se tijekom vremena nakupljaju u svojim tijelima, dosežući opasne razine.
* Teški metali: Neke plastike sadrže teške metale poput olova, žive i kadmija. Oni se oslobađaju tijekom izgaranja i mogu kontaminirati vodu, što dovodi do trovanja u ribu.
* Uporni organski zagađivači (POPS): Plastično spaljivanje oslobađa niz popova, koji su dugotrajni i mogu putovati daleko u okolišu. Te kemikalije mogu uzrokovati reproduktivne probleme, razvojne probleme, pa čak i rak u ribama.
* Zagađenje zraka: Dim od izgaranja plastike doprinosi zagađenju zraka, što može dovesti do kisele kiše. Kisela kiša može zakiseliti jezera i potoke, čineći ih neprikladnim za ribu.
Utjecaj nadilazi ribu:
* morski život: Toksini koji se oslobađaju iz sagorijevanja plastike mogu kontaminirati oceane i naštetiti drugim morskim stvorenjima poput kitova, delfina i koralnih grebena.
* Ljudsko zdravlje: Toksini oslobođeni od goruće plastike mogu biti štetni i za ljude kontaminiranom hranom i vodom.
Stoga, sagorijevanje plastike nikada nije sigurno ili ekološki prihvatljivo rješenje. Ključno je odgovorno odlagati plastiku recikliranjem ili pravilnim praksama upravljanja otpadom.