Pros akvakulture:
* Povećana opskrba hranom: Akvakultura pruža značajan dio svjetskih morskih plodova, doprinoseći globalnoj sigurnosti hrane. Pomaže u zadovoljavanju rastuće potražnje za morskim plodovima, pogotovo što zalihe divlje ribe opadaju.
* Smanjeni pritisak na divlji ribarstvo: Uzgojem ribe možemo smanjiti oslanjanje na morske plodove divljeg uloženog, pomažući u uštedu populacije divljih riba i ekosustava.
* Otvaranje novih radnih mjesta: Akvakultura podržava značajan broj radnih mjesta u razvijenim i u zemljama u razvoju, pridonoseći gospodarskom rastu.
* Kontrolirano okruženje: Akvakultura omogućava veću kontrolu nad hranjenjem, upravljanjem bolesti i okolišnim uvjetima, što potencijalno dovodi do većih prinosa i poboljšane sigurnosti hrane.
* Potencijal za održivu praksu: Provedbom održivih praksi, poput korištenja recirkuliranja akvakulturnih sustava (RAS), minimiziranja otpada i smanjenja oslanjanja na divlje ulovljene hrane, akvakultura može biti ekološki prihvatljiva.
Protiv akvakulture:
* Utjecaj na okoliš: Akvakultura može negativno utjecati na okoliš zagađenjem od ribljeg otpada, hrane i antibiotika, uništavanja staništa i uvođenjem invazivnih vrsta.
* Izbijanja bolesti: Gusta populacija uzgajane ribe osjetljiva je na epidemiju bolesti, što može dovesti do značajnih ekonomskih gubitaka i zahtijevati uporabu antibiotika, podižući zabrinutost zbog otpornosti na antibiotike.
* Etičke brige: Neke prakse akvakulture izazivaju etičku zabrinutost, poput zatvora ribe, prenapučenosti i selektivnih uzgojnih praksi koje mogu ugroziti dobrobit ribe.
* Ovisnost o divlju ribu za hranjenje: Neke vrste riba hrani se divljim ulovanim ribama, stvarajući sukob između akvakulture i divljeg ribarstva i potencijalno doprinose prekomjernom ribolova.
* Visoka potrošnja energije: Neke prakse akvakulture, poput intenzivnog uzgoja ribe, imaju visoku energetsku otisku zbog potrebe za vodenim pumpama, sustavima za prozračivanje i grijanjem.
Sveukupno, akvakultura može biti održiv i učinkovit izvor hrane, ali zahtijeva pažljivo upravljanje i primjenu ekološki zdravih praksi kako bi se umanjili njegovi negativni utjecaji.
Važno je napomenuti da se prednosti i nedostaci akvakulture razlikuju ovisno o određenim poljoprivrednim praksama i vrstama koje se uzgajaju. Neki oblici akvakulture, poput integrirane multi-trofične akvakulture (IMTA), imaju niži utjecaj na okoliš od drugih.
Potrošači mogu podržati održivu akvakulturu odabirom morskih plodova iz odgovorni izvori, poput onih koje je certificirano od strane Vijeća za upravljanje akvakulturom (ASC).