1. Tlabovi odabira: Okoliš predstavlja različite pritiske selekcije ili izazove koje organizmi moraju prevladati kako bi preživjeli i reproducirali. Ovi pritisci mogu uključivati čimbenike kao što su predator, konkurencija za resurse (npr. Hrana, voda, sklonište), klimatske uvjete (npr. Temperatura, oborine), dostupnost prijatelja i još mnogo toga.
2. Dostupnost resursa: Dostupnost i raspodjela resursa u okolišu utječu na intenzitet prirodne selekcije. Ograničeni resursi mogu dovesti do povećane konkurencije, što zauzvrat pojačava pritisak odabira na pojedince da učinkovito stječu te resurse.
3. Predacija i konkurencija: Predatori i konkurenti mogu izvršiti značajan selektivni pritisak na populaciju. Kako bi se izbjeglo plijen ili izvršen za resurse, organizmi mogu razviti prilagodbe koje povećavaju njihove šanse za preživljavanje i reproduktivni uspjeh.
4. Značajke staništa: Fizičke karakteristike okoliša, poput terena, vegetacije i topografije, mogu utjecati na to koje su osobine povoljne. Na primjer, u gustom šumskom okruženju mogu se favorizirati osobine koje pomažu u penjanju i manevriranju kroz drveće, dok bi u otvorenim travnjacima, brzina i duge noge mogle biti korisnije.
5. Klima i promjene okoliša: Promjene u klimi ili drugim okolišnim uvjetima mogu uvesti nove pritiske za odabir. Organizmi se moraju prilagoditi tim promjenama ili suočiti se s padom stanovništva ili čak izumiranjem. Na primjer, dugotrajna suša mogla bi favorizirati pojedince koji su tolerantniji na sušu ili imaju učinkovite mehanizme očuvanja vode.
6. Geografska varijacija: Uvjeti okoliša mogu se značajno razlikovati u geografskim regijama. Ova varijacija dovodi do različitih pritisaka odabira na različitim mjestima, što rezultira evolucijom različitih prilagodbi u geografski izoliranoj populaciji.
7. Niša specijalizacija: Okoliš može promovirati specijalizaciju, gdje organizmi razvijaju osobine koje im omogućuju iskorištavanje određenih niša ili resursa. To može dovesti do odstupanja stanovništva u različite ekološke uloge i stvaranja novih vrsta.
8. Koevolucija: Interakcije između vrsta mogu oblikovati evoluciju jedni drugima koevolucijom. Na primjer, odnosi grabežljivih i-pray mogu potaknuti recipročne prilagodbe, gdje grabežljivci postaju bolji u snimanju plijena, a vrste plijena razvijaju obranu kako bi izbjegli hvatanje.
9. Dinamika ekosustava: Okoliš je složena interakcija različitih komponenti, uključujući ostale organizama, abiotski čimbenici i ekološke procese. Ove dinamike stvaraju zamršene mreže interakcija koje mogu utjecati na smjer prirodne selekcije.
10. Katastrofalni događaji: Iznenadne promjene u okolišu, poput vulkanskih erupcija, poplava ili utjecaja meteora, mogu stvoriti ekstremne pritiske selekcije koji mogu drastično promijeniti strukturu stanovništva i potaknuti brzu evoluciju.
Ukratko, okoliš vrši snažne selektivne sile koje utječu na preživljavanje i reprodukciju organizama. U interakcijom s okolinom, organizmi se moraju prilagoditi i razvijati osobine koje poboljšavaju svoju kondiciju u svom specifičnom ekološkom kontekstu, što dovodi do izvanredne raznolikosti životnih oblika koje vidimo na zemlji.