Kako vrste dolaze na popis ugroženih?

Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) međunarodno je tijelo za status očuvanosti vrsta. Kriteriji IUCN-ovog Crvenog popisa koriste se za procjenu rizika od izumiranja tisuća vrsta i podvrsta. Crveni popis IUCN-a najopsežniji je svjetski izvor informacija o statusu rizika od globalnog izumiranja životinjskih, biljnih i gljivičnih vrsta. To je ključni pokazatelj zdravlja svjetske bioraznolikosti.

Vrste se dodaju na popis ugroženih na temelju niza kriterija koji procjenjuju rizik od izumiranja. Ovi kriteriji uključuju:

* Veličina populacije: Veličina populacije vrste ključni je čimbenik u određivanju rizika od izumiranja. Vrste s malim populacijama su osjetljivije na izumiranje nego vrste s velikim populacijama.

* Trend stanovništva: Važan je i trend veličine populacije vrste. Vjerojatnije je da će izumrijeti vrste čije populacije opadaju nego vrste čije su populacije stabilne ili rastu.

* Geografski raspon: Zemljopisni raspon vrste također je faktor u određivanju rizika od izumiranja. Vrste s malim zemljopisnim rasponima osjetljivije su na izumiranje nego vrste s velikim zemljopisnim rasponima.

* Kvaliteta staništa: Važna je i kvaliteta staništa vrste. Vrste koje žive u degradiranim ili fragmentiranim staništima imaju veću vjerojatnost da će izumrijeti od vrsta koje žive u visokokvalitetnim staništima.

* Prijetnje: Prisutnost prijetnji vrsti, poput lova, gubitka staništa ili klimatskih promjena, također je faktor koji određuje rizik od izumiranja.

Vrste se dodaju na popis ugroženih kada zadovolje jedan ili više ovih kriterija. Crveni popis IUCN-a redovito se ažurira kako nove informacije postaju dostupne, tako da se status vrsta može promijeniti tijekom vremena.