1. Trimetilamin oksid (TMAO):
Ovo je spoj koji ribe proizvode kako bi im pomogle da prežive u oceanu. Djeluje kao zaštitnika od promjena tlaka i temperature, koje su uobičajene u dubokom moru. Međutim, kad riba umre, bakterije razgrađuju TMAO na trimetilamin, koji ima snažan, riblji miris.
2. Ostali isparljivi spojevi:
Ribe također sadrže druge hlapljive spojeve koji doprinose njihovom mirisu, uključujući amonijak, dimetilamin i razne masne kiseline. Ti se spojevi proizvode kao nusproizvodi svog metabolizma i propadanja nakon smrti.
3. Kožni sluz:
Ribe imaju sloj sluzi na koži koji ih štiti od parazita i infekcija. Ova sluz također može pridonijeti mirisu ribe, posebno kada se počne raspadati.
4. Dijeta:
Dijeta ribe također može utjecati na njegov miris. Na primjer, riba koja jede puno algi ili planktona može imati zemaljski ili travnati miris.
5. Rukovanje i skladištenje:
Način na koji se riba postupa i čuva može utjecati i na njihov miris. Ako ribe nisu pravilno očišćene i pohranjene, mogu razviti snažan, neugodan miris.
Važno je zapamtiti to:
* Svježa riba ima blagi, ugodan miris. Jači, riblji miris više je povezan s ribama koje su se počele pokvariti.
* Miris ribe prirodan je dio njihove biologije. To nije nužno pokazatelj loše kvalitete, pogotovo kada je blaga.
Ako niste sigurni u svježinu ribe, uvijek je najbolje pogriješiti na strani opreza i izbjeći je kupovati.