1. trimetilamin (TMA): TMA je prirodni spoj koji se nalazi u ribama i drugim morskim životinjama. Kad riba umre, bakterije počinju razgraditi TMA, pretvarajući je u trimetilamin oksid (TMAO) i druge spojeve koji proizvode snažan, riblji miris.
2. Enzimi i bakterije: Digestivni enzimi prisutni u ribljim tkivima i dalje funkcioniraju čak i nakon što riba umre. Ovi enzimi razgrađuju proteine i masti ribe, oslobađajući različite spojeve s neugodnim mirisima. Bakterije prisutne u okolišu također počinju razgraditi riblji materijal, pridonoseći mirisu.
3. Bakterije za kvar: Bakterije o kvaršama uspijevaju u toplom i vlažnom okruženju mrtve ribe. Te bakterije proizvode grozne mirisne spojeve dok se hrane mesom i tkivima ribe, što dovodi do intenzivnog i neugodnog mirisa.
4. Raspad proteina: Kako se riba raspada, njegovi se proteini počinju razgraditi na različite spojeve, uključujući peptide i aminokiseline. Neki od tih spojeva imaju jake, neugodne arome, koje doprinose cjelokupnom smrdi.
5. Oslobađanje sumpornih spojeva: Tijekom razgradnje, u zrak se oslobađaju spojevi koji sadrže sumpor, prisutni u ribljim tkivima, kao što je sumpor sulfida. Ovi spojevi imaju karakterističan miris trulog jajeta koji dodaje neugodan miris.
6. Uvjeti za okoliš: Temperatura i vlaga igraju značajnu ulogu u brzini raspadanja ribe i proizvodnje mirisa. U toplom i vlažnom okruženju, rast i razgradnju bakterija javljaju se brže, što dovodi do intenzivnijeg smrada u usporedbi s hladnijim ili suhim uvjetima.
Kombinacija ovih čimbenika čini da mrtva riba miriše toliko loše i doprinosi karakterističnom mirisu koji je obično povezan s razgradnjom ribe.