Evo kako to funkcionira:
1. Emisija zvuka: Životinja emitira zvuk, obično klikne ili zvižduka, u okolno okruženje.
2. Echo Recepcija: Zvučni valovi putuju prema van i odbijaju predmete u okolini. Ovi reflektirani zvučni valovi (odjeci) vraćaju se u uši životinje.
3. Echo interpretacija: Mozak životinje analizira vrijeme koje je potrebno da se odjeci vrate, glasnost odjeka i njihova učestalost, omogućujući životinji da odredi udaljenost, veličinu, oblik, pa čak i teksturu predmeta na njihovom putu.
Primjeri životinja koje koriste eholokaciju:
* Šišmiši: Većina šišmiša koristi eholokaciju za kretanje u mraku i pronalazak hrane.
* dupini i kitovi: Ovi morski sisavci koriste eholokaciju za komunikaciju, navigaciju i pronalaženje plijena u mutnim dubinama oceana.
* Shrews: Neke vrste Shrews koriste eholokaciju za navigaciju i pronalaženje insekata u mraku.
* Ulje: Ove noćne ptice koriste eholokaciju za navigaciju unutar špilja.
Prednosti eholokacije:
* Navigacija u tami ili mutnom okruženju: Eholokacija omogućuje životinjama da percipiraju svoju okolinu čak i kad je vidljivost loša.
* Pronalaženje plijena: Eholokacija pomaže životinjama da pronađu plijen otkrivajući njihovo kretanje i oblik.
* Izbjegavanje prepreka: Eholokacija pomaže životinjama da izbjegnu prepreke, poput drveća ili grabežljivaca.
* Komunikacija: Neke životinje koriste eholokaciju za međusobnu komunikaciju.
Zanimljive činjenice o eholokaciji:
* Šišmiši mogu proizvesti zvukove na frekvencijama izvan ljudskog sluha, što im omogućuje otkrivanje čak i malih insekata.
* Delfini mogu koristiti eholokaciju za razlikovanje različitih vrsta riba.
* Neki slijepi ljudi naučili su koristiti eholokaciju za kretanje u svom okolišu.
Eholokacija je izvanredna adaptacija koja pokazuje raznolikost i domišljatost prirodnog svijeta.