1. Gubitak staništa: Primarni uzrok smanjenja populacije crnonogog tvora bilo je uništavanje njihovog staništa u prerijskim travnjacima. Prenamjena tih zemljišta za poljoprivredu, urbanizaciju i razvoj resursa rezultirala je značajnim smanjenjem dostupnog staništa za prerijske pse i, posljedično, za crnonoge tvorove.
2. Otrovanje: Programi kontrole grabežljivaca koje je sponzorirala vlada s ciljem iskorjenjivanja prerijskih pasa često su uključivali upotrebu otrova, poput strihnina i cijanida. Ti su se otrovi primjenjivali na jazbine prerijskih pasa i često su utjecali na neciljane vrste poput crnonogog tvora, što je dovelo do njihova smanjenog broja.
3. Bolest: Silvatična kuga, bolest koju uzrokuje bakterija *Yersinia pestis*, vrlo je zarazna među crnonogim tvorovima i uzrokovala je ozbiljno smanjenje populacije. Iako je porijeklom iz nekih područja Sjeverne Amerike, bolest su proširili europski doseljenici i njihova stoka. Osjetljivost crnonogih tvorova na kugu jedan je od glavnih čimbenika koji ograničavaju njihov oporavak.
4. Lov i zamke: Crnonogi tvor je u prošlosti bio lovljen i hvatan u zamke, prvenstveno zbog krzna. To nije značajno pridonijelo njihovoj ugroženosti, ali je pridonijelo kumulativnom utjecaju drugih čimbenika.
5. Natjecanje i predatorstvo: Promjene u prerijskom ekosustavu, poput opadanja broja prerijskih pasa i prodora kojota, utjecale su na crnonoge tvorove. Kojoti i domaći psi love crnonoge tvorove, dok smanjenje broja kolonija prerijskih pasa utječe na dostupnost prikladnih jazbina, hrane i pokrivača za tvorove.
Uloženi su napori za očuvanje i oporavak crnonogog tvora kroz programe uzgoja u zatočeništvu, reintrodukcije i inicijative za očuvanje staništa. Međutim, zbog stalnih izazova koje nameću gubitak staništa, bolesti i predatorstvo, vrsta je i dalje kritično ugrožena i ranjiva na daljnji pad populacije.