1. Očuvanje vode: Mnoge pustinjske životinje razvile su učinkovite načine očuvanja vode. Neke životinje, poput deva, mogu pohraniti velike količine vode u svojim tijelima, dok druge, poput kenguroa štakora, mogu izvući vlagu iz svoje hrane i izlučiti vrlo malo urina.
2. Skladište energije kao masnoće: Neke pustinjske životinje, poput zmija i guštera, pohranjuju energiju u obliku masti, a ne vode, omogućujući im da preživljavaju dulje vrijeme bez hrane ili vode.
3. Noćna aktivnost: Mnoge pustinjske životinje su najaktivnije noću kada su temperature hladnije, a vlaga veća, smanjujući rizik od dehidracije.
4. Ud kako se podzemlje: Neke pustinjske životinje, poput glodavaca, žive u podzemnim burama koje pružaju utočište od sunca i topline.
5. Smanjenje površine: Neke pustinjske životinje, poput guštera i škorpiona, imale su smanjene površine kako bi umanjile gubitak vode isparavanjem.
6. Odražava sunčevu svjetlost: Neke pustinjske životinje, poput Fennec Foxa, imaju krzno blijedo boje koje odražava sunčevu svjetlost, pomažući im da ostanu hladni.
7. Pronalaženje sjene: Mnoge pustinjske životinje tijekom dana traže hladovinu kako bi izbjegle sunčevu toplinu. To uključuje korištenje špilja, stijena i pokrova biljaka.
8. Promjena ponašanja: Neke pustinjske životinje mijenjaju svoje ponašanje kako bi se prilagodile pustinjskom okruženju. Na primjer, neke ptice mogu migrirati u hladnija područja tijekom najtoplijih mjeseci.
9. Adaptacije u fiziologiji: Neke pustinjske životinje razvile su fiziološke prilagodbe, poput povećane tolerancije na tjelesnu temperaturu ili sposobnost stvaranja koncentriranog urina.
10. Skladištenje metaboličke vode: Neke pustinjske životinje proizvode metaboličku vodu kao nusproizvod metabolizma masti, pružajući im dodatni izvor vode.
Ove su adaptacije omogućile raznim životinjama da prežive, pa čak i napreduju u vrućim, suhim uvjetima pustinje.