2. Heterotrofna prehrana: Životinje ne mogu sintetizirati svoju hranu i oslanjati se na druge organizme kao izvor hrane. Oni su heterotrofi i obično gutaju druge životinje, biljke ili organsku tvar kako bi dobili hranjive tvari. Suprotno tome, biljke i neke bakterije autotrofi su sposobni proizvoditi svoju hranu kroz fotosintezu.
3. Specijalizirana tkiva: Životinje imaju specijalizirana tkiva poput mišićnog tkiva, vezivnog tkiva, živčanog tkiva i epitelnog tkiva. Ova specijalizacija omogućuje složene funkcije i koordinirane aktivnosti. Ostali životni oblici mogu nedostajati takve diferencijacije tkiva.
4. Mobilnost: Većina životinja može se kretati samostalno. Oni mogu plivati, letjeti, puzati ili trčati kako bi pronašli hranu, pobjegli od grabežljivca ili istražili nova okruženja. Na primjer, biljke i gljivice uglavnom su sjedeće i ne kreću se s njihovog fiksnog mjesta.
5. Reprodukcija: Iako u različitim organizmima postoje različiti oblici reprodukcije, životinje se obično seksualno razmnožavaju. Oni formiraju gamete (sperme i jaja) koje se kombiniraju tijekom oplodnje kako bi stvorili potomstvo. Aseksualna reprodukcija je manje rasprostranjena kod životinja u usporedbi s biljkama i nekim drugim životnim oblicima.
6. Osjetila i percepcija: Životinje posjeduju razne senzorne organe i živčane sustave koji im omogućuju percipiranje i reagiranje na njihovo okruženje. Oni mogu osjetiti svjetlo, zvuk, dodir, kemikalije i druge podražaje. To omogućava složena ponašanja, komunikaciju i prilagodbu.
7. Složena ponašanja: Životinje pokazuju širok raspon ponašanja, od jednostavnih refleksa do sofisticiranih naučenih ponašanja. Oni se mogu uključiti u društvene interakcije, formirati grupe, komunicirati i učiti kroz iskustvo. Ta složenost ponašanja pokreće njihovi živčani sustavi i osjetilne sposobnosti.
8. Evolucija i prilagodba: Životinje su prošle opsežne evolucijske procese koji su rezultirali različitim prilagodbama. Svaka vrsta pokazuje jedinstvene osobine i ponašanja koja mu omogućuju napredovanje u svojoj specifičnoj ekološkoj niši. Teorija evolucije prirodnom selekcijom objašnjava razvoj tih prilagodbi tijekom vremena.
9. Ekološke uloge: Životinje igraju ključne ekološke uloge u različitim ekosustavima. Oni doprinose protoku energije, ciklusu hranjivih tvari, oprašivanju, širenju sjemena i interakcijama s drugim vrstama. Bez životinja bi ekološki procesi bili ozbiljno poremećeni.
10. Značaj za ljude: Životinje imaju veliku važnost za ljudsko društvo. Omogućuju hranu, lijekove, odjeću, prijevoz i druženje. Mnoge životinje imaju kulturni i simbolički značaj, a njihovo očuvanje i dobrobit ključni su aspekti održivog razvoja i etičkih razmatranja.