1. Metaforički prikaz :Životinje služe kao metaforički prikaz ljudskih likova i njihovih iskustava tijekom holokausta. Prikazujući židovske likove kao miševe i naciste kao mačke, Spiegelman stvara snažnu alegoriju odnosa grabežljivog i ranjivosti židovske zajednice tijekom genocida.
2. Univerzalnost :Upotreba životinja omogućava priču da nadilazi određene kulturne ili vjerske kontekste. Odabirom životinja kao likova, Spiegelman prikazuje događaje u Mausu kao univerzalnu priču o ugnjetavanju, diskriminaciji i borbi za opstanak, što ga čini relativijom za širu publiku.
3. empatija i dehumanizacija :Portretiranje ljudi kao životinja može stvoriti empatiju kod čitatelja, istovremeno ističući naciste dehumanizirajuće postupanje prema židovskim ljudima. Animalistički prikaz naglašava kršenje ljudskog dostojanstva tijekom holokausta i izaziva čitatelje da se suoče sa stvarnošću genocida.
4. Umjetnički izbor i simbolika :Kao grafički romanopisac, Spiegelman koristi vizualni prikaz životinja kako bi stvorio simbolički i umjetnički komentar događaja holokausta. Slike životinja dodaju sloj vizualne metafore i simbolike, omogućavajući čitateljima da tumače i razmišljaju o dubljim značenjima i temama priče.
5. Udaljenost i perspektiva :Korištenje životinja kao likova stvara stupanj psihološke udaljenosti između čitatelja i likova, sprečavajući ih da postanu emocionalno preplavljeni. Ova udaljenost omogućuje čitateljima da obrađuju i razmišljaju o strahotama holokausta, zadržavajući osjećaj kritičkog angažmana s narativom.
6. Povijesni kontekst :Životinje odabrane u Mausu nisu proizvoljne. Miševi su često povezani s ranjivošću i progonom tijekom povijesti. Mačke, s druge strane, predstavljaju grabežljivu prirodu nacističkog režima. Ova simbolika odjekuje s povijesnim iskustvima židovskih ljudi tijekom holokausta.
Umjeravanjem životinjskih likova, Art Spiegelman nudi jedinstvenu perspektivu holokausta i potiče čitatelje da razmišljaju o širim implikacijama diskriminacije, netolerancije i borbe za ljudska prava.