* Smanjena visina trave: Dok stoka pase, jede vrhove travnatih biljaka, smanjujući tako ukupnu visinu travnate trave.
* Pojačano bokorenje: Ispaša može potaknuti bokorenje, odnosno stvaranje novih izdanaka iz baze travnate biljke. To pomaže u održavanju guste, zdrave trave i može povećati produktivnost pašnjaka tijekom vremena.
* Promijenjen sastav vrsta: Različite vrste trava imaju različite ukuse za stoku. Neke vrste, poput visokog vlasulja, manje su ukusne od drugih, poput višegodišnjeg ljulja. S vremenom to može dovesti do promjene u sastavu vrsta na pašnjaku u korist manje ukusnih vrsta.
* Smanjeno nakupljanje smeća: Stoka će gaziti i jesti otpalo lišće i drugu stelju, smanjujući tako količinu organske tvari koja se nakuplja na površini tla.
Dugoročni učinci:
* Kruženje hranjivih tvari: Goveđi gnoj i urin pomažu u recikliranju hranjivih tvari natrag u tlo, što može poboljšati plodnost tla i produktivnost pašnjaka.
* Zbijanje tla: Jaka ispaša može dovesti do zbijanja tla, što može ograničiti rast korijena i smanjiti infiltraciju vode. To može smanjiti produktivnost pašnjaka i učiniti tlo osjetljivijim na eroziju.
* Prekomjerna ispaša: Prekomjerna ispaša ili ispaša pri količini stoke koja premašuje sposobnost pašnjaka da proizvede novi rast, može oštetiti pašnjak i dovesti do pada produktivnosti. Pretjerano ispašeni pašnjaci osjetljiviji su na invaziju korova, eroziju i druge probleme.
Upravljanje ispašom stoke važno je za uravnoteženje kratkoročnih i dugoročnih učinaka na pašnjak. Ispravne prakse ispaše mogu pomoći u održavanju zdravih i produktivnih pašnjaka dok se rizik oštećenja tla i biljaka svede na minimum.